Bugarsko ministarstvo zdravstva našlo se pod žestokim kritikama nakon što je krajem lipnja predstavilo nacrt uredbe o daljinskim medicinskim uslugama. Glavna je sporna točka obveza da se sve online konzultacije odvijaju isključivo putem Nacionalnog zdravstvenog informacijskog sustava (NHIS) – jedine državne platforme.
Pravnica specijalizirana za medicinsko pravo Velichka Kostadinova tvrdi da bi nametanje jedne platforme moglo kršiti pravila EU-a o slobodi pružanja usluga. „Requiring telemedicine to function solely via the state system contradicts EU legislation because it restricts competition and the free movement of services”, upozorila je, dodajući da bi eventualni pad sustava značio potpunu blokadu telemedicine te otežao nadolazeću prekograničnu razmjenu podataka u sklopu inicijative MyHealth@EU.
Bolnički menadžeri iz Sofije (anonimno) procjenjuju da bi tehnički zahtjevi – izgradnja privatnih offline mreža i dvojnog, fizički odvojenog backupa podataka – bili financijski neizdrživi za manje ustanove i liječnike obiteljske medicine. Jedna je liječnica slikovito rekla kako bi opći liječnik morao „imati bunker prepun napredne tehnike” da ispuni propise.
Nacrt ipak donosi i pozitivne elemente, poput obavezne informirane suglasnosti pacijenata i popisa postupaka koje se ne smije obavljati na daljinu (operacije, proglašenje smrti). No Kostadinova ističe da zakon ministarstvu daje pravo definirati tehničke standarde, ali ne i propisati jedini komunikacijski kanal, zbog čega se otvara prostor za sudski spor.
Pediatrijska reumatologinja Tanya Andreeva opisuje koliko je sadašnja pravna siva zona neodrživa: „Patients can’t send me a blood test over Viber. If I try to help without charging them, I’m breaking the rules.” Boji se da bi je, zbog fotografija dječjih osipa i nalaza u telefonu, mogli proglasiti „najvećom prekršiteljicom u zemlji”.
Ministarstvo zdravstva brani prijedlog navodeći da želi ujednačiti standarde daljinske i klasične skrbi te se uskladiti s trendovima EU-a i preporukama WHO-a. Kritičari pak drže da bi centralizacija ugušila inovacije i odgodila puni razvoj telemedicine u Bugarskoj, dok druge članice Unije (Francuska, Njemačka, Švedska, Grčka, Rumunjska) već dopuštaju višestruke certificirane platforme.
Uz neodgovorena pitanja – tko plaća, kako i kada – rasprava o uredbi pokazuje duboki raskorak između regulatornih ambicija i stvarnih potreba pacijenata i liječnika.