U rasprodanoj dvorani Kuće umjetnosti Arsen sinoć je predstavljena nova, deseta zbirka čakavske poezije Ivana Dobre Žirjanina pod naslovom „Žirajski kanconijer”.
Bodulski štimung obilježili su klapska pjesma, čakavski stihovi i emotivni povratak na otok Žirje, što je, kako je naglasio voditelj večeri Petar Mikuličin, „najveća Dobrina inspiracija i životna ljubav”. Mikuličin je podsjetio i na Dobrin ratni angažman u Domovinskom ratu, kada je, boraveći u New Yorku, pomagao rodnom kraju.
Zbirka je dobila predgovor priznatioga pjesnika Steve Lesharca, koji je publici otkrio da ga je upravo Dobra „gotovo natjerao da piše sonete”. Autor pogovora, paški pjesnik Valerio Orlić, u nadahnutom je izlaganju zapazio da je knjiga „poetsko cvijeće” te dodao: „Dobra je spleo najljepšu čipku od strofa i ljubavi.”
Vrhunac večeri bilo je zajedničko čitanje pjesme koju su Dobra i njegova supruga Ljiljana, rođena Sremica, napisali zajedno. Klapa Žirje otpjevala je „Ludo more” i „Žirje moje, lanterna je stara”, zaokruživši program nostalgičnim dalmatinskim notama koje su publiku vratile „na Teutin otok”.
„Žirajski kanconijer” donosi pedesetak novih pjesama u kojima se, prema riječima autora, „spajaju more, ljubav i stara čakavska rič”.