Mnogi parovi mjesecima dijele izlaske, intimu i zajedničko vrijeme, ali odnos nikad ne nazovu vezom. Psiholog Mark Travers objašnjava da takvi nedefinirani odnosi često donose manje zadovoljstva od ekskluzivnih, no ljudi u njima ipak ostaju iz dva glavna razloga.
-
Teorija ulaganja
Što smo više vremena, energije ili emocija uložili, to nam je teže otići, čak i kada odnos više ne pruža korist. Rečenice poput „Već smo šest mjeseci zajedno” ili „Previše sam se trudila da bih sad odustala” često služe kao emocionalni okovi. Travers upozorava da se uloženo ne može povratiti, a daljnje ostajanje u neuzajamnom odnosu samo produbljuje iscrpljenost. -
Teorija socijalne razmjene
Ljudi ostaju kada vjeruju da prednosti nadmašuju nedostatke. U polu-vezama to mogu biti povremena emocionalna ili česta fizička bliskost. No cijena su nejasni status, nesigurnost i maglovita budućnost, što dugoročno narušava samopoštovanje i stvara osjećaj da ne zaslužujemo potpunu posvećenost.
Neka istraživanja takve odnose opisuju kao svojevrsno „čistilište” u kojem partneri moraju odlučiti idu li dalje ili prekidaju. „Važno je zapamtiti da svatko zaslužuje ljubav koja je jasna i uzajamna”, zaključuje Travers.