Kada se u 16. stoljeću europskim oceanima zapjenila utrka za novim trgovinskim putovima, pomorcima je nedostajao pouzdan sat, a zvijezde su često skrivali oblaci. U tim su se uvjetima kapetani oslanjali na zbrojenu navigaciju – procjenu položaja broda prema posljednjoj poznatoj točki, kursu, brzini i proteklom vremenu. Ključni pomoćnik u toj računici bila je kormilarska vjetrenica.
Što je vjetrenica? – Ploča od tvrdog drva, najčešće hrastovine ili bora. – Na engleskom poznata kao "traverse board", na talijanskom "segnatempo". – Koristila se od 16. do sredine 19. stoljeća, sve dok precizni kronometri i astronomske metode nisu preuzeli primat.
Praksa na palubi U olujama i mraku palube nisu nudile mirnu ruku za vođenje brodskog dnevnika, a velik dio posade bio je nepismen. Vjetrenica je zato imala urezane otvore ili žljebove u koje su kormilari zabijali klinove nakon svake promjene kursa ili izmjerene brzine. Po završetku straže podaci bi se prenijeli u dnevnik i ucrtali na kartu.
Sigurnost i preciznost Iako rudimentarna, metoda je omogućavala relativno točno praćenje putanje broda. Svaki pogrešno zabijen klin mogao je značiti nenamjeran zaokret prema grebenima ili nepoznatim obalama.
Nestanak s paluba S pojavom pouzdanih kronometara sredinom 19. stoljeća te bržim i čeličnim parobrodima, vjetrenica je polako nestajala iz upotrebe. Danas se može vidjeti tek u pomorskim muzejima ili kao raritet u privatnim zbirkama.
Unatoč zaboravu, kormilarska vjetrenica ostaje podsjetnik na domišljatost pomoraca koji su, s tek komadom drva i hrabrošću, prelazili oceane i otvarali put suvremenoj navigaciji.