Europska komisija predstavila je prijedlog dubinske revizije Uredbe o kibernetičkoj sigurnosti (CSA2) i to zapakirala u upozorenje da „Europe cannot be naive anymore”. Novi mehanizam predviđa da Bruxelles prvi put može:
• sastaviti popis „visokorizičnih trećih zemalja” • označiti tvrtke povezane s njima kao rizične • obvezno ih isključiti iz komunikacijskih i informatičkih lanaca opskrbe unutar sektora koje već pokriva direktiva NIS2.
Ključna novost: procjenjivat će se „ne-tehnički rizici” — od pravnog sustava i načina upravljanja do političkog okruženja neke države. Time se, smatraju pravnici, prelazi s tehničke certifikacije na geopolitičku kvalifikaciju dobavljača.
Odvjetnik Michel Petite ocjenjuje da takav zaokret otvara ustavna pitanja: „Determining that a third country poses a ‘serious and structural non-technical risk’ … requires an assessment of its legal system, governance and political environment. Such assessment will necessarily be highly subjective and political.” Upozorava i da se mjera oslanja na članak 114 Ugovora o funkcioniranju EU-a, namijenjen usklađivanju tržišta, pa bi njezina sigurnosna svrha mogla biti „krhka” pred sudovima.
Od preporuke do obveze CSA2 bi preporuke iz dosadašnjeg dobrovoljnog 5G Toolboxa pretvorio u naredbe: operateri bi morali ukloniti opremu dobavljača označenih kao visokorizični. Teleoperateri procjenjuju da bi prisilno izbacivanje kineskih sustava, poput Huawei-a i ZTE-a, stajalo milijarde eura i poremetilo mreže, dok bi sredstva za širenje 5G-a i razvoj 6G-a presušila. Europa bi, strahuju u industriji, dodatno zaostala za SAD-om i Kinom.
Geopolitički domino-efekt U Bruxellesu pak ne skrivaju politički smjer: CSA2 se eksplicitno nadovezuje na ranije preporuke da se dotični kineski dobavljači isključe, sada kroz obvezujući mehanizam. Takav režim, procjenjuju analitičari, međunarodno će se doživjeti kao geopolitičko svrstavanje i vjerojatno potaknuti protuudare – od tužbi na WTO-u do trgovinskih protumjera. Nedavne napetosti oko kineskih ulaganja u europske tehnološke tvrtke pokazale su koliko brzo regulacija preraste u protumjere.
Ispit granica unutarnjeg tržišta Dok zagovornici tvrde da hibridne prijetnje traže centraliziranu akciju, kritičari vide opasan presedan kojim se granica između tržišne regulative i vanjske politike briše. CSA2 tako postaje više od tehničkoga ažuriranja: riječ je o testu koliko daleko EU može rastegnuti pravo unutarnjeg tržišta kako bi ostvarila stratešku autonomiju – riskirajući pritom pravne, ekonomske i diplomatske posljedice.