Gotovo svaka hrvatska kuća u ladicama čuva barem jedan stari mobilni telefon, a ti zapostavljeni uređaji kriju neočekivani dragulj: zlato. Novo istraživanje o elektroničkom otpadu pokazuje da bi se u neaktivnim mobitelima hrvatskih građana moglo nalaziti oko 170 kilograma tog plemenitog metala, čija se tržišna vrijednost procjenjuje na približno 20 milijuna eura.
Prema podacima HAKOM-a, u državi trenutačno radi više od 4,7 milijuna mobitela, dok se procjenjuje da još barem pet milijuna leži ugašeno i zaboravljeno. Svaki suvremeni pametni telefon sadrži oko 0,034 grama zlata, najčešće ugrađenog u konektore i matične ploče. Zbrojeno, ta "+zlatna rezerva" težinom je usporediva s petnaestak zlatnih poluga.
Tvrtka Aurodomus podsjeća da oko 10 posto stanovništva namjerno ulaže u investicijsko zlato, često u obliku poluga ili kovanica, a mnogi ga posjeduju i kroz nakit. Međutim, većina ne shvaća da manji, ali značajni iznosi zlata miroju upravo u njihovoj staroj elektronici.
Europska statistika otkriva da 51 posto građana EU-a zadržava stare mobitele umjesto da ih daruje ili reciklira. Hrvatska je nešto discipliniranija, s udjelom od 41,22 posto, no broj neaktivnih uređaja i dalje ostaje golem. Stručnjaci stoga vide priliku za sustavnije prikupljanje i recikliranje – proces koji ne samo što vraća dragocjene metale u optjecaj nego i smanjuje ekološki otisak rudarstva.
Ako bi građani odlučili predati svoje spremljene mobitele u specijalizirane centre, dio bi tog zlata mogao završiti u novim elektroničkim komponentama, dok bi ostatak donio dodatne prihode reciklažnoj industriji. Za usporedbu, 170 kilograma zlata dovoljno je za izradu nekoliko stotina tisuća zlatnika od jednog unca.
Dok se stari telefoni i dalje gomilaju u ladicama, potencijalna zarada i ekološki dobitak ostaju neiskorišteni. Podaci sugeriraju da bi recikliranje tih 5 milijuna neaktivnih mobitela moglo pretvoriti kućno „elektroničko groblje” u vrijedan nacionalni resurs. Hoće li Hrvati posegnuti u ladice i iskopati vlastito zlato, ostaje im – doslovno – u rukama.