Američki predsjednik Donald Trump ušao je u drugi tjedan krize s Iranom suočen s neočekivanom preprekom – odbijanjem ključnih europskih saveznika da ustupe svoje vojne piste za ofenzivne operacije.
Trump je, prema tvrdnjama iz Bijele kuće, otvoreno negodovao jer bi „prvih nekoliko dana rata bilo znatno lakše” da američki bombarderi mogu polijetati iz Ujedinjenog Kraljevstva. No novi britanski premijer Keir Starmer ostao je pri odluci da London dopušta isključivo „obrambene” misije s baza Royal Air Forcea, i u domovini i u inozemstvu.
Sličan je odgovor stigao i iz Madrida. Španjolski premijer Pedro Sánchez osudio je intervenciju kao nezakonitu i stavio veto na uporabu španjolskih aerodroma za američke letjelice. Ograničenja Londona i Madrida dramatično su suzila operativni manevarski prostor Pentagona, prisiljavajući Trumpovu administraciju da traži alternativne koridore i logistička uporišta.
Paradoks situacije leži u tome što je upravo Trump posljednjih godinu dana neumorno kritizirao Europljane zbog, kako je tvrdio, „nedovoljnog doprinosa zajedničkoj obrani”. Sada, kada mu njihova infrastruktura najviše treba, suočava se s hladnom političkom računicom partnera koji žele izbjeći dublje uvlačenje u sukob na Bliskom istoku.
Dok Washington pokušava spasiti planirane operacije, unutar NATO-a raste nelagoda. Više europskih diplomata, navodno s dozom izvjesne schadenfreude, podsjeća kako je američki predsjednik sam potkopavao povjerenje u savezništva. Iako nitko službeno ne likuje, jasno je da se Trump sada suočava s posljedicama vlastite retorike. Bez britanskih i španjolskih pista, svaki novi zračni udar morat će kretati s udaljenijih točki, što povećava troškove, rizik i vrijeme reakcije.
Za sada ostaje otvoreno hoće li Bijela kuća uspjeti otopiti otpor Starmera i Sáncheza ili će se morati osloniti na druge partnere. No jedno je sigurno: američki predsjednik, po svemu sudeći, naučio je koliko je skupo kada se strateški mostovi prije vremena zapale.
