Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću pratio je niz neuobičajenih diplomatskih inicijativa, no najnoviji poziv Hrvatskoj da se uključi u američki plan za mir u Gazi ističe se kao dosad najdublji izazov europskoj koheziji.
Prema informacijama koje kruže europskim diplomatskim krugovima, Washington nastoji okupiti manju skupinu država koje bi, izvan okvira Ujedinjenih naroda i tradicionalne multilateralne diplomacije, podržale Trumpovu viziju smirivanja sukoba na Bliskom istoku. Ključna razlika u odnosu na prijašnje posredničke napore jest inzistiranje na izravnoj lojalnosti američkom predsjedniku, a ne na zajedničkom donošenju odluka kroz međunarodne institucije.
Takav pristup, ocjenjuju analitičari, nadilazi pitanje Gaze i zadire u samu strukturu globalnog poretka. Multilateralni mehanizmi koji su godinama temeljili legitimitet zapadnih savezništava sada se dovode u pitanje modelom „izravnih dogovora”. Strahuje se da bi prihvaćanje bilateralne logike – osobito od strane manjih članica – moglo iznutra erodirati Europsku uniju, čineći je politički raslojenom i slabijom na svjetskoj sceni.
U Bruxellesu se stoga očekuje da će predstojeći izvanredni samit Unije poslužiti kao pokazatelj jedinstva europskog bloka. Dužnosnici iz više glavnih gradova već poručuju da bi svako samostalno istupanje pojedine članice i pristupanje američkoj inicijativi bilo „ravno priznanju kraja zajedničke vanjske politike”.
Hrvatska vlada zasad ne komentira službenu američku ponudu, no neslužbeno se ističe da je deklarirana linija Zagreba jasna: usklađenost s europskom zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom ostaje neupitna. U protivnom bi se, smatra veliki dio stručne javnosti, relativno mala država našla sama pred golemim pritiscima velikih sila.
Za EU je nadolazeći tjedan vjerojatno presudan. Dok Trump nudi „mir uz jamstvo američke moći”, europski čelnici u prvi plan stavljaju potrebu za pravilima, procedurama i kolektivnim odlučivanjem. Ishod njihova odmjeravanja mogao bi odlučiti ne samo o daljnjem pristupu rješavanju sukoba na Bliskom istoku, nego i o sposobnosti Europe da očuva vlastitu stratešku autonomiju u razdoblju rapidno promjenjivih geopolitičkih odnosa.
