Iranovi nedavni balistički napadi diljem Bliskog istoka ponovno su skrenuli pozornost na oružje koje može presudno utjecati na tijek suvremenih ratova – i razotkrili koliko je europski arsenal zapravo ograničen.
Prema sadašnjem stanju, samo dvije europske vojske raspolažu projektilima velikog dometa: Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Francuska u sklopu nuklearnog arsenala na podmornicama ima projektile M51 domaće tvrtke Ariane Group čiji doseg premašuje 8 000 km, a ista kompanija razvija i kopnenu varijantu dometa oko 2 000 km.
London se oslanja na američke Trident D5, također smještene na podmornicama, dok paralelno razvija kopneni projektil Nightfall dometa 500 km, namijenjen i ukrajinskoj obrani od ruskih udara.
Na istočnom rubu Unije, Grčka raspolaže tek kratkodometnim sustavima. Vojska koristi američke MGM taktičke projektile te novonabavljene izraelske LORA dometa do 400 km. Zbog iranskih udara na britanske baze na Cipru, Atena je prva poslala vojnu potporu susjednom otoku.
Potražnja raste
Sve veći pritisak ratova na europskim granicama diže razvoj projektila na ljestvici prioriteta. Njemačka i Francuska već razmatraju nabavu kopnenog balističkog sustava, potvrđuje direktor obrambenih programa u Ariane Groupu Vincent Pery: „People are trying to understand what is at stake with ballistic systems”.
Dodatni zamah daje Europski pristup dalekometnom udaru (ELSA), zajednička inicijativa pokrenuta 2024. godine. Francuska, Njemačka, Italija i Poljska potpisale su početni sporazum u srpnju, a ubrzo su se priključile Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Nizozemska – sve zemlje bez projektila većih od 300 km dometa. Unatoč ambicioznim planovima, konkretni rezultati još nisu vidljivi.
Strateški jaz tako i dalje zjapi: većina članica EU-a nema sposobnost brzog, preciznog udara na velike udaljenosti, dok se prijetnje dugometnim raketama ubrzano šire u njihovom susjedstvu. Dugoročan odgovor očito će zahtijevati skupu tehnologiju, politički konsenzus i – vrijeme kojeg Europa možda nema dovoljno.