Nekadašnji izbornik hrvatske triatlonske reprezentacije i profesor kineziologije Ivan Ivezić prvi je put javno ispričao kako mu je sindrom kroničnog umora preko noći preokrenuo život.
Ivezić pamti 26. kolovoza 2017. kao dan kada je, premda dotad vrhunski aktivan, doslovno ostao prikovan za krevet. Liječnički pregledi govorili su da je zdrav, no on nije mogao ni hodati.
Sindrom se, opisuje, očituje ekstremnim iscrpljenjem koje ne prolazi ni nakon dugog sna, stanjima nalik gripi bez povišene temperature te rapidnim padom koncentracije. „Sav taj stres vam uzrokuje vrlo često pad imuniteta, razno-razne infekcije se zalijepe jer praktički imunološkog sustava gotovo da ni nema”, rekao je, dodajući da u početku nije znao ništa o bolesti: „Iskreno, nikad nisam ni čuo za nju.”
Godine nedoumica i pogrešnih dijagnoza ostavile su traga: sportaš naviknut na svakodnevne napore odjednom se borio s umorom koji ga je „slomio” i nakon najmanjeg pokreta. Tek kada mu je potvrđen sindrom kroničnog umora, shvatio je da se suočava s kroničnim stanjem koje zahtijeva dugotrajan oporavak i strogo doziranje svake aktivnosti.
Ivezić danas skreće pozornost javnosti na bolest koju mnogi ne prepoznaju, upravo zato što standardni nalazi često ostaju uredni. Njegova priča upozorava da uporan, neobjašnjivi umor nije uvijek „samo stres”, nego potencijalno ozbiljan poremećaj koji ljudima oduzima normalno funkcioniranje – čak i onima koji su navikli pomjerati granice vlastite izdržljivosti.