Beograd – Dok je Bosna i Hercegovina 11. srpnja obilježavala 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, službeni Beograd i ove je godine ostao podijeljen između službeno suzdržanih izraza sućuti i glasnih osporavatelja pravosudno utvrđene kvalifikacije zločina.
Jedina srbijanska parlamentarna delegacija koja je ove subote sudjelovala na komemoraciji u Potočarima bila je ona Pokreta slobodnih građana (PSG) i Zeleno-ljevog fronta. Glavni tajnik PSG-a Aleksandar Radovanović kaže da su u Srebrenici dočekani „dostojanstveno“, ali ih je po povratku zatekla plima prijetnji na društvenim mrežama. „Bar tisuću ljudi piše da nas treba ubiti, prebiti ili protjerati“, navodi, ističući kako je omjer prijetnji i riječi podrške ove godine prvi put „pola-pola“.
PSG je priopćio da se „genocid mora jasno i nedvosmisleno osuditi“ te da političku odgovornost snose protagonisti politike mržnje iz 90-ih – od Slobodana Miloševića do Radovana Karadžića. „Nacionalista ne mrzi samo pripadnike drugog naroda, on još više mrzi pripadnike svog naroda koji ne mrze druge“, poručio je Radovanović.
U Beogradu je Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) održala tradicionalni skup „Ljudi pamte ljude“. Uz instalaciju „Majčina marama“ i paljenje svijeća, okupljanje je prošlo bez incidenata uz snažno policijsko osiguranje.
Podršku komemoraciji ponovno je dala i Liga socijaldemokrata Vojvodine. Potpredsjednik stranke Aleksandar Olenik podsjetio je da je LSV još 2016. predložio rezoluciju kojom bi 11. srpnja bio proglašen danom sjećanja na žrtve genocida.
Službeni vrh Srbije ostao je pri uobičajeno opreznom rječniku. Predsjednik Aleksandar Vučić izrazio je „sućut porodicama stradalih Bošnjaka u užasnom zločinu u Srebrenici“ i poručio da „ne postoji opravdanje za tako što“. Istodobno je ustvrdio da se protiv Srbije vodi „političko-informativni napad“ iz susjedstva – od Prištine, Podgorice, Zagreba, Tirane i Sarajeva – kako bi zemlja bila „poslušna i slaba“.
Tri desetljeća nakon masakra u kojem je, prema presudama međunarodnih sudova, ubijeno više od 8 000 Bošnjaka, srbijansko društvo i institucije i dalje koračaju različitim stazama: jedni pale svijeće, drugi gase raspravu o genocidu, a prijetnje upućene onima koji odlaze u Potočare svjedoče da se bitka za povijesnu istinu i dalje vodi – ne samo u memorijalnim dolinama, nego i na društvenim mrežama.
