Američki predsjednik Donald Trump u prvom je mandatu izrekao 30 573 „lažne ili obmanjujuće tvrdnje”, izračunao je 2021. godine Washington Post – prosječno 21 dnevno. Drugi mandat, sudeći po aktualnim događajima, nije donio promjenu: nepriznavanje činjenica i osobna moralna samodostatnost generiraju nove međunarodne napetosti, a Europa pokazuje zabrinjavajuću nesposobnost zajedničkog odgovora.
Trump je prošloga tjedna poručio da ga u djelovanju sputava samo „moja vlastita moralnost, moj vlastiti um”. Posljedice takvog samoproglašenog mjerila vide se na tri žarišta.
-
Grenland
– Predsjednik tvrdi da su „kineski i ruski ratni brodovi posvuda” oko otoka i da je stoga nužna američka kontrola. Danski ministar vanjskih poslova Lars Løkke Rasmussen uzvraća da o takvim flotama nema ni traga, a grenlandska javnost odbacuje ideju američke aneksije.
– Kopenhagen već izdvaja milijarde kruna za autonomnu arktičku regiju i upozorava kako ni najavljeni val kineskih ulaganja ne postoji. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da Grenlandci radije biraju potpunu samostalnost nego „prodaju” otoka Washingtonu, a promatranje bogatih mineralnih nalazišta mnogi smatraju pravim motivom Bijele kuće. -
Venezuela
– Uoči prošlotjednog sloma pokušaja puča Trump je bez dokaza proglasio predsjednika Nicolása Madura „narko-terorističkim” vođom kartela. Američke snage pritom su na Karibima i u Tihom oceanu usmrtile više od stotinu ljudi pod sumnjom na krijumčarenje droge.
– Washington je jednostrano ustvrdio da je „u ratu”, zaobišao Kongres i javno priznao kako mu je primarni cilj naftno bogatstvo zemlje. Dok Madurovo represivno vodstvo ostaje, a demokratska oporba najavljuje novu borbu za vlast, Trump razmatra dublju vojnu intervenciju – riskirajući latinskoamerički „balkanski” kaos. -
Ukrajina
– Predsjednik uporno tvrdi da bi rat s Rusijom okončao „u 24 sata”, no istodobno povremeno prijeti Vladimiru Putinu, da bi potom ublažio stav i odgovornost svalio na Volodimira Zelenskog.
– Nekonzistentnost potkopava napore saveznika koji opskrbljuju Kijev. Jedan dan Trump prima pohvale NATO-a, a drugi predviđa „civilizacijsko brisanje” Europe i izjavljuje da Sjevernoatlantski savez SAD-u ne bi pomogao u krizi – iako je to učinio nakon terorističkih napada 11. rujna.
Zajednička crta triju sukoba jest sve otvorenije omalovažavanje međunarodnog prava, potkopavanje suvereniteta i ignoriranje demokratske volje stanovništva. Dok SAD Venezueli uskraćuje izbore, Rusija udara na ukrajinsku demokraciju, a Grenlandci traže da sami odlučuju o budućnosti, Europska unija pokazuje podijeljenost i odsustvo strategije.
U takvom okruženju Brexit se – promatran iz današnje perspektive – čini još rizičnijim potezom za kontinent. Ako europske vlade hitno ne pronađu jedinstveni glas, suočit će se s neoimperijalnim nadmetanjima na vlastitom pragu uz predsjednika koji, kako se sve češće tvrdi, ne razlikuje istinu od laži – i ne priznaje ograničenja osim onih koje si sam postavi.
