Hrvatski publicist Ivica Ivanišević u novoj kolumni oštro kritizira dva, kako ih opisuje, paralelna obrasca političkog nasilja: ruski državni teror pod vodstvom Vladimira Putina i sve češći fizički obračun ekstremnih pristaša bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Ivanišević podsjeća da je Rusija „golema, federalno ustrojena zemlja s osamdeset jedinica”, premrežena kaznenim ustanovama, ali da politički krivci i danas završavaju u sibirskim kazamatima, dok se za „obične” zločince ubojice, silovatelje ili lopove koriste blaži zatvori bliže europskom dijelu države. Pisac pritom naziva Putina „romantičarom stare, sovjetske škole”, odnosno čovjekom koji i dalje njeguje tradiciju progona i likvidacija oponenata.
Za protivnike koji se Kremlju posebno zamjere, tvrdi autor, sibirska hladnoća čak nije jedina kazna: „Oni nikad ni ne dospiju u zatvor. Oni padnu u nemilost doslovno, sa sedmog ili osmog kata dok su se, kao fol, neoprezno naginjali kroz prozor ili zaginu od letalnog trovanja olovom, radioaktivnim polonijem, novičok…”.
U drugom dijelu teksta Ivanišević širi fokus na Sjedinjene Države, konstatirajući da „Trumpovi razbojnici ne traže ljevičare, vade ih kao zečeve iz rukava i presuđuju im metkom u čelo”. Time povlači paralelu između državnog nasilja u Rusiji i, kako smatra, rastuće sklonosti radikalnih trumpista da političke protivnike tretiraju kao mete koje valja fizički ukloniti.
Autor tako postavlja tezu o opasnom globalnom trendu u kojem se ideološki suparnici ne marginaliziraju samo politički nego i fizički eliminiraju – bilo rafiniranim metodama otrova, bilo glokovima na ulicama. Iako nije naveo konkretne statistike ni imena žrtava, Ivanišević tvrdi da je mehanizam zastrašivanja identičan: poruka da drukčije mišljenje može završiti smrću.
Ivaniševićeva kolumna ponovno otvara pitanje granica političkog sukoba te upozorava da se, unatoč kulturnim, povijesnim i sustavnim razlikama, ekstremizam sve češće služi istim fatalnim rječnikom – i istim oružjem.
