Dvije i pol desetljeća nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, interpretacije tih događaja i dalje izazivaju žestoke polemike – ovoga puta potaknute na prošlotjednom Dubrovnik Forumu, a potom nastavljene na društvenoj mreži X.
Na konferenciji je turski diplomat Mehmet Ali Bayer, nekadašnji savjetnik pokojnoga predsjednika Süleymana Demirela, ustvrdio da je operacijom Oluja i spašavanjem Bihaća „Hrvatska sačuvala obraz Europe”. Objavu citata podijelio je visokopozicionirani hrvatski diplomat Sebastian Rogač.
Reakcija je stigla od bosanskohercegovačkog politologa Jasmina Mujanovića, koji je ocijenio da tvrditi kako je Hrvatska spasila Bihać predstavlja „grubu i vulgarnu povijesnu reviziju”. Prema njemu, suradnja Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića oko podjele BiH između 1992. i 1994. produljila je rat i „pridonijela nepotrebnoj smrti desecima tisuća ljudi”. Naveo je i da je, prema „velikodušnim” procjenama, u Hrvatskoj od siječnja 1992. do kolovoza 1995. poginulo oko 5000 ljudi, a stvarna brojka „vjerojatno bliža 3000”.
Mujanović tvrdi da je Hrvatska „sabotirala napore BiH u obrani” te da je zbog toga Armija RBiH ostala zarobljena u Srednjoj Bosni i nije mogla deblokirati Sarajevo niti spriječiti pad zaštićenih enklava.
Odvjetnik Luka Mišetić, poznat kao branitelj generala Ante Gotovine u Haagu, javno mu je uzvratio: „Mujanović revidira povijest u službi bošnjačkog nacionalizma.” Podsjetio je da je „podjela Bosne” bila međunarodni plan prihvaćen i od Alije Izetbegovića, neopozivo potvrđen Washingtonskim sporazumom, te da je upravo vlast BiH u Splitu 1995. „hitno zatražila vojnu intervenciju Hrvatske”.
Mišetić se pozvao i na svibanjsko obilježavanje Daytonskog sporazuma u američkom Daytonu, gdje je, kako kaže, bivši američki veleposlanik Peter Galbraith konstatirao da su „hrvatske čizme na terenu” okončale rat u Bosni.
Dok jedni ulogu Zagreba vide kao presudnu za slom snaga bosanskih Srba i postizanje mira, drugi je smatraju dvoličnom i dijelom šireg plana podjele BiH. Rasprava, potaknuta jednim citatom iz Dubrovnika, pokazala je koliko kolektivno sjećanje na rat i dalje dijeli regiju – ali i koliko je i danas važna borba za tumačenje nedavne povijesti.