Godinama je hrvatsko kazneno pravo prema okolišnim prijestupnicima bilo blago. Presude za rušenje šuma, betoniranje obale ili trovanje tla najčešće su se svodile na uvjetne kazne, a sudovi su rijetko posezali za zatvorom. Statistika Državnog odvjetništva to potvrđuje: od 90 osuđenih za kaznena djela protiv okoliša prošle godine samo je jedan završio iza rešetaka – i to na manje od dvije godine, zbog mučenja životinja.
Primjer iz Rta Sveti Križ kraj Rovinja razotkrio je problem u punom svjetlu. Investitori su u zaštićenoj park-šumi krčili stabla i nasipali teren kako bi uredili adrenalinski park, ignorirajući naloge inspekcije. Sud im je mogao dosuditi tri godine zatvora, ali je presudio šest mjeseci – uvjetno.
Takva praksa, međutim, uskoro bi mogla postati prošlost. Europska direktiva 2024/1203 o zaštiti okoliša putem kaznenog prava, usvojena lani, obvezuje države članice da pooštre definicije i sankcije za ekološki kriminal. Dokument naglašava prekograničnu prirodu štete i nalaže bolje kažnjavanje, uključujući mogućnost zabrane djelatnosti tvrtkama i privremene zabrane kandidiranja na javne dužnosti počiniteljima.
„Trenutačno smo u fazi transponiranja Direktive … Uskoro ćemo osnovati široku radnu skupinu”, izjavio je ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan. Najavio je da će u tim biti uključena ministarstva okoliša, prostornog uređenja, gospodarstva, poljoprivrede i druga „na čija se područja sadržajno odnose opisi kaznenih djela”.
Habijan je podsjetio da se već sada u Kaznenom zakonu mogu procesuirati neka djela poput bespravne gradnje, no radna skupina će razmotriti širenje definicija i pooštravanje kazni.
Paralelno, ministar prostornog uređenja i graditeljstva Branko Bačić idući tjedan Vladi upućuje konačne nacrte triju zakona – o prostornom uređenju, gradnji i energetskoj učinkovitosti – čiji je cilj spriječiti daljnje devastacije, ali i olakšati održivi razvoj.
EU direktiva posebno naglašava nužnost kontrole gospodarenja otpadom te suzbijanje procesa koji ubrzavaju klimatske promjene. Proširen je spektar kaznenih djela, a država koja ne podigne ljestvicu sankcija riskira da postane „raj za zagađivače”.
Ako Hrvatska želi izbjeći tu etiketu, radnoj skupini preostaje malo vremena: rok za prijenos novih pravila u nacionalno zakonodavstvo istječe 2026. godine. Od tada bi devastacija šume, mora ili zraka mogla nositi znatno veći rizik – ne samo za okoliš, nego i za počinitelje.
