Kontroverzni horor-triler „Srpski film” iz 2010. godine već je pri prvom prikazivanju stekao reputaciju jednog od najuznemirujućih djela ikada snimljenih. Radnja prati Miloša, umirovljenog porno-glumca koji pristaje na posljednji angažman ne znajući da ulazi u snuff produkciju, a gledatelje vodi u spiralu seksualnog nasilja i ubojstava toliko ekstremnu da ju je teško opisati.
Zbog eksplicitnosti je zabranjen u više od 40 država. U Južnoj Australiji povučen je dan prije zakazane projekcije na Melbourne Underground Film Festivalu. Tamošnji državni odvjetnik nazvao je film „grotesknim na više razina” i istaknuo da prikazuje „uvredljive interakcije djece i odraslih”. Unatoč zabrani, direktor festivala Richard Wolstencroft prikazao je verziju koju je prethodno odobrila nacionalna klasifikacija i poručio: „Protiv sam zabrane bilo kojeg filma, sve dok nitko nije stvarno ozlijeđen.”
Potpune zabrane uslijedile su u Španjolskoj, Maleziji, Brazilu i nizu drugih zemalja, a ni Sjedinjene Države ni Ujedinjeno Kraljevstvo nisu ga pustile bez rezova. Američka verzija kraća je za minutu, dok su britanski cenzori izrezali gotovo četiri minute u 11 odvojenih scena.
Najdramatičniji epilog dogodio se u Španjolskoj 2011., kada je direktor festivala Ángel Sala uhićen pod optužbom za „prikazivanje dječje pornografije” zbog projekcije „Srpskog filma”. Prijetila mu je godina zatvora, no optužbe su naposljetku odbačene.
Redatelj Srđan Spasojević tvrdi da mu šok nije bio sam sebi svrha. „Samo smo htjeli izraziti naše najdublje i iskrene osjećaje prema našoj regiji, a također i prema svijetu općenito – svijetu koji je uljepšan političkom korektnošću, ali i vrlo truo ispod te fasade”, izjavio je za IndieWire.
Dio kritičara film vidi kao brutalnu političku metaforu srpske povijesti, dok ga drugi odbacuju kao čisto izopačenje. Među gledateljima emocije su podjednako burne: jedan korisnik IMDb-a napisao je da ga je iskustvo prikovanja ekrana dovelo do mučnine i suza uz apel „molim vas, nemojte ovo gledati”.
Više od desetljeća nakon premijere, „Srpski film” ostaje simbol debate o granicama umjetničke slobode, cenzuri i spremnosti publike da se suoči s najtamnijim prikazima ljudske prirode.