Oscarom nagrađeni redatelj Jean-Xavier de Lestrade odbacio je optužbe za „nepristojnost” nakon što je odlučio snimati osmodijelnu igrano-dokumentarnu seriju „Des Vivants” (Živi) upravo u pariškoj koncertnoj dvorani Bataclan – mjestu na kojem je 13. studenoga 2015. u terorističkom napadu ubijeno 130 ljudi, a više od 490 ranjeno.
Serija prati sedmero nekadašnjih talaca koji već deset godina, pod nadimkom „les potages” (kombinacija riječi prijatelji i taoci), pokušavaju obnoviti život. Upravo oni, tvrdi redatelj, inzistirali su da se ključne scene odigraju na autentičnoj lokaciji.
„Snimamo fikciju toliko vjernu njihovim svjedočanstvima da bi sve drugo bilo trik”, rekao je de Lestrade. „Ova polemika je iznenađujuća i glupa. Razumijem da su neki šokirani, ali serija nije snimljena samo za neke žrtve, već za sve.”
Prvotno je produkcija odbijena, no uprava Bataclana popustila je nakon što su preživjeli zajedničkim pismom zatražili dozvolu. Samo osam minuta od ukupno osam sati serije snimljeno je u dvorani.
Ipak, dio žrtava i obitelji nastradalih smatra odluku neukusnom. Arthur Dénouveaux, predsjednik udruge Life for Paris i sam preživjeli, upozorava da je „zamagljena granica između fikcije i stvarnosti” te da su mnogi time povrijeđeni. „Neki ljudi smatraju nepristojnim ponovno stvarati prizor tragedije ondje gdje su je proživjeli i gdje su im najmiliji poginuli”, poručio je. Dodao je da seriju neće gledati jer ne želi „onečistiti svoja sjećanja fikcijom”.
Stajališta unutar udruga ostaju šarolika. Philippe Duperron, čiji je sin Thomas poginuo u napadu, kaže da ni jedna opcija nije mogla zadovoljiti sve: „Ako pitate članove udruga žrtava, većina nije ni sablažnjena ni ogorčena. Snimanje u Bataclanu meni osobno ne donosi ni bol ni utjehu – sina mi ne može vratiti ništa.”
„Des Vivants” upravo je objavljen, na pragu desete obljetnice napada. Dok jedni u njemu vide autentičan doprinos kolektivnom sjećanju, drugi ustraju da je riječ prvenstveno o komercijalnom projektu. Polemika pokazuje koliko su rane Bataclana, i deset godina poslije, još uvijek otvorene.