Na stubištu osječke III. gimnazije ovih se dana zadržava neuobičajeno mnogo učenika – svi žele vidjeti 11 portreta koje je postavila prvašica Dina Molnar. Iako tek na početku srednjoškolskog puta, Dina je već priredila vlastitu izložbu, a ravnatelj Dražen Jakopović ne krije zadovoljstvo: „Život škole ne smije biti samo nastava.”
Slikarski talent otkrila je u vrijeme pandemijskog zaključavanja. Ispunjavajući dane crtajući, najviše ju je osvojio – ljudski lik. „Portrete volim završiti u jednom danu, jer ako to ne učinim, najčešće ih nikada ne dovršim”, priznaje svestrana gimnazijalka koja se, osim slikanjem, bavi i gitarom, pjevanjem te glumom.
Izložbu je inicirala profesorica likovne kulture Lana Ključarić, odlučna da umjetnost dobije mjesto i u prirodoslovno orijentiranoj školi. Nakon digitalnih radova Eme Bilokapić i Noe Kaplana, Dinini realistični crteži donijeli su novu dimenziju školskom prostoru. „Vidim koliko su talentirani i želim da to pokažu”, kaže profesorica.
Postavljanje radova nije prošlo bez timskog rada. Razredni kolega Robert Jusik uokvirio je portrete i fotografirao ih za društvene mreže. „Super je prijateljica!”, kratko je opisao Dinu, s kojom dijeli ljubav prema umjetnosti.
Unatoč dojmljivom umjetničkom portfelju, Dina se vidi u – matematici. „Nisam još sigurna čime ću se konkretno baviti, no bit će vezano za matematiku, koju baš volim, a sve drugo ću raditi sebi za dušu”, kaže.
Da bi stigla sve obaveze, Dina je precizno organizirala dan: školske zadatke rješava odmah, a tek potom uzima olovku, gitaru ili odlazi na probe u Dječje kazalište Branka Mihaljevića. „Sve se može kad se hoće”, kroz smijeh potvrđuje.
Profesorica Ključarić već planira nove izložbe, a ravnatelj Jakopović poručuje da će škola nastaviti poticati talente. Hodnici III. gimnazije tako su postali galerija koja podsjeća da prirodoslovne formule i umjetničke vizije mogu dijeliti isti prostor – i poticati jedni druge.