Nova, 15-postotna carina na sve poljoprivredno-prehrambene proizvode Europske unije koje ulaze na američko tržište – dogovorena prošlog četvrtka između Bruxellesa i Washingtona – zahvatila je i maslinovo ulje, od čega Sjedinjene Države godišnje uvezu oko trećine ukupnoga europskog izvoza.
Za Španjolsku, koja drži 70 % proizvodnje maslinova ulja u EU-u, riječ je o najvažnijem izvoznom artiklu za američko tržište. Ipak, tamošnji trgovci „tekućim zlatom” nastoje zadržati optimizam jer su konkurenti pogođeni jednako ili još jače.
„Postoje zemlje s gorom srećom od naše”, kaže Rafael Pico Acevedo, zamjenik direktora udruženja ASOLIVA koje okuplja španjolske proizvođače i izvoznike. Italija i Grčka, najveći europski suparnici, sada također plaćaju 15 % carine, Tunis je opterećen s 25 %, a Turska s 15 %. Ostale zemlje – Maroko, Australija, Argentina i Čile – prolaze s tek 5 %, ali drže znatno manji tržišni udio.
Pico podsjeća da je u prethodnom trgovinskom sporu 2019. Španjolska bila u nepovoljnijem položaju; tada je Italija nakratko vratila primat na američkom tržištu. Sada, upozorava, „pravila igre promijenila su se i države se mogu pozicionirati ispred nas političkim odlukama”.
On ne vjeruje da će carine potaknuti američku proizvodnju maslinova ulja, kako je najavio bivši predsjednik Donald Trump: „SAD ne može promovirati vlastito maslinovo ulje jer pokriva tek 2 % svoje potražnje.” Više ga brine mogućnost da će se potrošači, suočeni s višom cijenom, okrenuti jeftinijim zamjenama poput palmina ulja. Ipak, uvjeren je u trajnu popularnost mediteranskog proizvoda: „Kad smo imali gotovo dvostruko veći rast cijena, američko tržište izdržalo je – čak bolje od španjolskog.”
Dok su Španjolci nedavno, zbog rekordnih poskupljenja i slabe ponude, sve češće posezali za suncokretovim uljem, potrošnja maslinova ulja u SAD-u ostala je stabilna. Nakon dvije sezone ekstremno visokih cijena, tržište se ove godine smirilo. Uoči berbe koja počinje u listopadu činilo se da će Španjolska, zahvaljujući obilnim oborinama u ožujku i travnju, imati rekordnih 2 milijuna tona. Vlada je čak najavila mjere za sprječavanje mogućeg viška i pada cijena. No lipanjska suša i visoke temperature naglo su snizili prognoze. „Izgledalo je kao berba stoljeća, ali to iščezava”, priznaje Pico.
Unatoč neizvjesnostima, španjolski izvoznici vjeruju da će američko tržište i dalje žeđati za njihovim „tekućim zlatom”, bez obzira na nove trgovinske barijere.