DUBROVNIK – Planiranje maturalnih putovanja dubrovačkih srednjoškolaca ove je godine naišlo na zid nevjerice. Prve ponude turističkih agencija prema Barceloni, Madridu i drugim europskim destinacijama iznose između 1.300 i 1.800 eura po učeniku – bez džeparca.
Jedna majka navodi da je njezino dijete, budući maturant, dobilo čak tri ponude za šestodnevnu španjolsku avanturu.
• 1.790 eura: avion do Barcelone i Madrida, obilazak Toleda, dva polupansiona po gradu i noćenje u Madridu, još dva polupansiona u Barceloni.
• 1.590 eura: let do Barcelone, četiri polupansiona i jedno noćenje s doručkom, razgledavanja najpoznatijih barcelonskih znamenitosti.
• 1.720–1.780 eura: pet polupansiona u središtu Barcelone, cijena varira ovisno o datumu uplate.
„Dijete mi je iz zafrkancije našlo aranžman do New Yorka za nešto više od 1.000 eura”, kazala je zatečena majka, dodavši da će na predstojećem roditeljskom sastanku tražiti povoljnije opcije.
Slična je slika i u drugoj srednjoj školi. Tamošnji roditelji biraju između dviju ponuda od 1.300 i 1.450 eura, uz napomenu da je avionska karta uključena samo u jednom smjeru. Itinerar obuhvaća Veneciju, Azurnu obalu, Lloret de Mar i Barcelonu, uz dodatne izlete i posjete muzejima.
„Ekskurzije su postale stravično skupe. Kad se uračuna i džeparac, lako se dođe do preko 2.000 eura, što je više od dvije moje plaće”, ističe druga majka.
Profesor jedne dubrovačke škole potvrđuje da roditelji često prešute prvu reakciju, a potom se pokrenu privatne rasprave o troškovima. "Taktika agencija glasi: daj skuplju opciju pa će ova druga djelovati razumno. Već smo imali ponude blizu 2.000 eura, pa 1.300 eura odjednom izgleda prihvatljivo", objašnjava razrednik. Dodaje kako je socijalni pritisak često jači od novčanog: mnogi se zaduže samo da njihovo dijete „ne bude jedino koje neće ići”.
Učenici, pak, gledaju isključivo zabavu. Kad im je ponuđena alternativa Češkoj, Italiji ili Grčkoj, svi su, kaže profesor, jednoglasno odabrali Španjolsku – "radi provoda".
Roditeljski sastanci tek slijede, no zajedničko je mišljenje da će konačna cijena morati padati ako škole žele zadržati sve učenike na putu. U protivnom bi, kako ističu sugovornici, još jedna generacija mogla odustati od ekskurzije – ne zbog nedostatka želje, nego zbog prevelikog računa.