Na strmim kamenjarima iznad Starigrada Paklenice i sela Ljubotić, između modrog mora i surovih padina Velebita, leže mirila – osebujna kamena obilježja pogrebnih običaja podvelebitskih sela.
Kad je pokojnik nekadašnji iz zabačenih naselja kretao na posljednji put prema groblju bliže moru, nosila se i tradicija: povorka bi se prvi put zaustavila na mjestu gdje se pokojnika simbolično „izmjerilo”. Po dužini tijela položile bi se dvije kamene ploče, a vjerovalo se da upravo tu ostaje njegova duša, dok tijelo nastavlja prema grobnici. Kameni markeri, najčešće izduženi pravokutnici, tako su postajali trajni podsjetnik na život i vjerovanje ljudi koji su težak velebitski kraj nastanjivali stoljećima.
Park prirode Velebit ističe da su ta tiha svetišta „svjedoci života, vjerovanja i poštovanja prema precima” te poziva posjetitelje da uređenim stazama prošetaju do mirila, zastanu u tišini i prema njima se odnose s dužnim poštovanjem. Posebno naglašavaju važnost očuvanja lokalne nematerijalne baštine, podsjećajući da bi bez pažnje suvremenika mnoge priče mogle iščeznuti zajedno s kamenom.
Vrijednost mirila prepoznata je i na filmskoj vrpci. Zadranin i slikar Vlado Zrnić, rođen u Sarajevu, 1997. je snimio istoimeni dokumentarac kojim je dodatno približio javnosti ovu neobičnu tradiciju.
Danas mirila stoje kao nijemi, ali postojani čuvari prošlosti, podsjećajući putnike namjernike da se na Velebitu, uz oštre litice i snažan vjetar, još uvijek mogu osjetiti priče davnih ljudi i njihovih vjerovanja u dodir duše i kamena.