Kad je tehnološki div 2014. predstavio Family Sharing, usluga je zvučala kao ostvarenje roditeljskih snova: zajedničke fotografije, kalendari, aplikacije i mogućnost ograničavanja dječjeg vremena pred ekranom – sve pod jednim klikom. No sustav građen za skladne kućanstva može se pretvoriti u digitalnu klopku onog trenutka kad obitelj pukne.
Zaglavljen u „idealnoj“ obitelji
Djeca mlađa od 13 godina obvezno su dio obiteljske grupe, a iz nje ne mogu izaći samostalno. Kontrolu ima samo jedan „organizator“ – najčešće roditelj čija je kreditna kartica povezana s računom. Ako taj organizator odbije raspustiti grupu, drugi roditelj gubi mogućnost upravljanja računima djece, pa čak i kada sud priznaje njegovo skrbništvo.
Kateina borba za digitalnu slobodu
Kate (pseudonim) to je iskusila nakon raspada braka. Suprug, jedini organizator, nastavio je putem iPhonea pratiti kretanje djece, bilježiti svaku njihovu minutu na ekranu i uvoditi stroga ograničenja dok su boravila kod majke. „Bilo je invazivno i prisilno“, prisjetila se.
Kad je zatražila da Apple prebaci djecu u novu obiteljsku grupu, odgovor je glasio da to može učiniti isključivo dosadašnji organizator. Unatoč sudskoj odluci o skrbništvu, tehnička pravila ostala su jača od pravnih. Tek nakon višemjesečnih molbi i pritisaka djece otac je pristao ugasiti grupu, pa je Kate mogla preuzeti kontrolu nad njihovim digitalnim životima.
Stručnjaci upozoravaju na rupe u sustavu
Sigurnosni analitičar Ken Munro podsjeća da su slične mane nekoć imale i pametne kamere, što je bivšim partnerima omogućavalo špijuniranje. „Čudi me da tvrtka s takvim iskustvom u dizajnu nije predvidjela raspad obitelji kao scenarij“, kaže.
Pravnica Orla Lynskey ističe da ovakvi slučajevi „plastično pokazuju kako alat stvoren za praktičnost i povezanost može postati sredstvo kontrole i prisile“ te upozorava da privatna pravila platformi mogu potkopati sudski određena roditeljska prava.
Nisu samo Appleovi problemi
Sličan model „glave obitelji“ koriste i Google Family Link te Microsoft Family Safety. Kompanije tvrde da nude podršku u „izvanrednim okolnostima“, no ne preciziraju postupak ni vremenski okvir.
Za sada, preporuke na internetu svode se na drastičnu mjeru: brisanje računa i gubitak godina kupnji, fotografija i uspomena – rješenje koje roditelji opisuju kao traumatično, posebno za djecu.
Poziv na hitne promjene
Kate je svoj slučaj sažela bez diplomatskih rukavica: „Sudski nalog mora biti dovoljan da se djeca premjeste u novu grupu. Držati ih u digitalnom dosegu prisilnog roditelja opasno je i neprihvatljivo.“
S obzirom na sve češće razvedene i sastavljene obitelji, stručnjaci smatraju da je vrijeme da tehnološke tvrtke redizajniraju sustave roditeljske kontrole – tako da lakše prate stvarni život, a ne samo idealne obiteljske razglednice.