Monumentalni silos elektromlina „3. januar”, golem betonski stup na ulazu u Pulu, ponovo je ponuđen na javnoj dražbi. Građen 1968. za samo osam mjeseci, s kapacitetom od 1 100 tona žita, objekt je desetljećima predstavljao jamstvo da u Istri neće nedostajati kruha.
Bogata povijest • Silos je izgradila zagrebačka Tehnika; radovi su se zbog podzemnih voda odužili tri mjeseca, ali je i dalje slovio kao jedan od najsuvremenijih u Europi. • Skupa s mlinom koje je 1940. projektirao arhitekt Alberto Turina, činio je jezgru tvornice kruha za cijelu regiju. • Njegov nasljednik, Brionka, danas zapošljava oko 150 radnika čija je budućnost izravno povezana s ishodom dražbe.
Ulog nije samo posao Riječ je o jednoj od posljednjih prepoznatljivih točaka industrijskog krajolika Pule. Rušenje bi, upozoravaju građani i arhitekti, značilo gubitak dijela kolektivne memorije – ulaza u grad koji desetljećima određuje vizuru Pulske uvale.
Podsjetnik na radničku borbu Priča o kompleksu ne može se odvojiti od 3. siječnja 1947., kada su se radnici suprotstavili odvozu mlinskih strojeva u Italiju. U sukobu s crnim košuljama poginuli su Lino Mariani, Antonio Salgari i Mario Lussi. Njihova žrtva simbolizira borbu za pravo na rad i „kruh naš svagdašnji” koji je mlin godinama osiguravao.
Što slijedi? Investitori već desetljeće priželjkuju rušenje silosa i gradnju nebodera ili hotela s panoramskim pogledom na zaljev. Ovisno o kupcu, grad bi mogao ostati bez rijetkog primjera industrijske arhitekture i, još važnije, bez pogona koji i dalje hrani Pulu.
Hoće li Pula izgubiti svoj betonski svjetionik ili će u njemu prepoznati kulturnu i gospodarsku vrijednost, odlučit će nadolazeća dražba – i društvena svijest o tome da iza „mastodonta prošlosti” stoje kruh, rad i sjećanja generacija.