Iz pulskog Arsenala krajem 19. stoljeća isplovio je neobični brod ženskog, arapskog imena – korveta SMS Saida, što znači „Gospodarica“. Izgrađena za austro-ugarsku mornaricu, Saida je bila jedini primjerak svoje klase, s kobilicom položenom u rujnu 1876., porinutim trupom 2. srpnja 1878. i dovršenim 14. kolovoza 1879.
Duga 79, široka 13 i s gazom od gotovo šest metara, korveta je kombinirala parni stroj i tri jarbola te postizala 12 čvorova. Posadu je činilo 333 do 359 časnika i mornara, a glavnu bateriju sačinjavalo je jedanaest topova kalibra 25 i 15 cm, kojima su se kasnije pridružili mitraljezi i brzometni topovi.
Čim je bila spremna, Saida je upućena na daleka krstarenja: Zapadna Indija, Brazil, Južna Afrika, a potom i Australija. Do 1889. vraćala se u Pulu samo kako bi ponovno zaplovila prema Južnoj Americi, Istočnoj Africi ili sjevernoameričkim lukama. Između 1890. i 1892. pod zapovjedništvom tada kapetana fregate Antona Hausa brod je oplovio svijet.
Haus – kasnije veliki admiral i vrhovni zapovjednik austro-ugarske mornarice – brodio je od Brazila do Tihog oceana te se proslavio i kasnijom akcijom flote protiv Ancone 1915. godine, jedinom operacijom u kojoj je sudjelovala cijela austro-ugarska mornarica tijekom Prvoga svjetskog rata.
Saidu su 1898. poslali u istočnoazijske vode zajedno s korvetom Frundsberg. Godinu poslije flotilu je ojačala krstarica Kaiserin Elisabeth, no već 1899. sva su tri broda vraćena kući. Korveta je povučena iz službe 1902., a 26. veljače 1906. brisana iz registra. Pretvorena je 1908. u stacionarni brod za skladištenje mina, usidrena u Puli i preimenovana u Minerva kako bi se ime Saida prenijelo na novu izviđačku krstaricu.
Minerva je rat provela privezana, a 1918. predana Italiji kao dio ratne odštete. Ondje je rastavljena 1920., čime je pulska „Gospodarica” završila svoje putovanje, ostavivši trag brodograditeljske vještine i pomorskog avanturizma kakav se rijetko viđa.