Istraživanja i prakse iz škola ukazuju na alarmantnu prazninu u znanju i odgovornom ponašanju mladih prema spolnom zdravlju, dok javna prepucavanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja ne jenjavaju.
Grad Rijeka prvi je u zemlji uveo cjeloviti predmet Zdravstveni odgoj i obrazovanje u sve osnovne škole. Pilot-fazu učenici su ocijenili prosjekom 4,4, roditelji 4,2, a nastavnici 3,8, što gradske vlasti tumače jasnom podrškom programu. Zagreb najavljuje izradu vlastitog kurikula već za sljedeću školsku godinu.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić pozdravlja lokalne inicijative: „Takve inicijative pohvalne su i potrebne ako se uzmu u obzir manjkavosti i nedostaci sadržaja propisanih međupredmetnim temama u sustavu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.” No upozorava i na žilavi otpor dijela javnosti, potaknut – kako kaže – organiziranim kampanjama dezinformiranja koje spolni odgoj povezuju s „hiperseksualizacijom“ djece ili čak pedofilijom. Slične su se tvrdnje pojavljivale i 2014. u kampanji „Ne dirajte djecu“, a slični napadi zabilježeni su i ovih dana, primjerice kroz senzacionalističke priče o navodnim „kartama seksalicama“.
Ključni problem međutim ostaje u učionicama. Prema istraživanju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2024., manje od polovice spolno aktivnih srednjoškolaca koristi prezervativ, iako svoje znanje o spolnosti uglavnom ocjenjuju „vrlo dobrim“. Testiranja ih, međutim, svode na ocjenu dovoljan. Mladići pritom pokazuju još slabije rezultate i rjeđe razgovaraju o tim temama s roditeljima ili vršnjacima. Zabrinjava i podatak da 34 % srednjoškolaca homoseksualnost smatra bolešću ili poremećajem.
Stručnjaci ističu da predmet mogu kvalitetno voditi tek educirani timovi školskih liječnika, psihologa i pedagoga. I tu se otkrivaju novi nedostaci: samo 24 % nastavnika u osnovnim i srednjim školama drži se dovoljno kompetentnim za teme zdravstvenog odgoja, pokazuje istraživanje Ureda pravobraniteljice. Agencija za odgoj i obrazovanje trebala bi zato, naglašava Ljubičić, sustavno osigurati dodatne edukacije.
Zaključak je jasan: dok internet i vršnjaci ostaju glavni izvor informacija o spolnosti, a prezervativ rijetko izlazi iz džepa srednjoškolaca, Hrvatska si više ne može priuštiti odgađanje sustavnog, stručnog i depolitiziranog spolnog odgoja.