Hrvatsko gospodarstvo posljednjih se desetljeća ubrzano približava prosjeku Europske unije, dosegnuvši oko 80 % njezina ekonomskog standarda. No, prema riječima Emila Pavića, potpredsjednika Centra za javne politike i ekonomske analize, taj impresivan rast krije ozbiljne zamke.
„Prije nekoliko dana MMF je i službeno stavio Hrvatsku na kartu razvijenih gospodarstava”, podsjeća ekonomist i prodajni savjetnik, ali odmah dodaje da snažna ekspanzija ima i mračnu stranu: „Snažan ekonomski rast potiče i inflaciju, pogotovo državna potrošnja, javne investicije i osobna potrošnja kao njegove glavne komponente.”
Pavić ističe da država ne pokazuje namjeru smanjiti rashode, dok istodobno „postoje utopistička potraživanja za kolektivnim dizanjem plaća svih, bez značajnog rasta produktivnosti”. Rezultat je, tvrdi, povećani pritisak na cijene i „perspektiva inflacije još veća nego do sada”.
Kao temeljni izazov navodi strukturnu, dugotrajnu inflaciju koja nagriza otpornost sustava i traži strateške korekcije:
• veća ulaganja u visokotehnološku industrijsku proizvodnju temeljenu na visokoj dodanoj vrijednosti
• snažnije izdvajanje privatnog sektora za istraživanje i razvoj
• smanjivanje uvozne ovisnosti, posebice kada je riječ o hrani i energiji.
„Ako strateški nismo osigurani s hranom i energijom tada ne možemo očekivati dugoročnu otpornost”, upozorava. Hrvatska, kako kaže, još uvijek nije samodostatna ni u osnovnim prehrambenim segmentima, što je dodatni inflacijski rizik u vrijeme globalnih poremećaja opskrbnih lanaca.
Za Pavića je jasno da intervencionizam ima ograničen rok trajanja: „Naša ekonomija bi trebala biti slobodna, a politika bi joj trebala samo stvoriti okvir za zaštitu slobode.” Bez snažnog rasta produktivnosti i tehnološkog iskoraka, zaključuje, „cijena diktata dijela društva nad ekonomijom” bit će dugotrajna inflacija koja može pojesti plodove dosadašnjeg konvergencijskog uspjeha.