Rusija je u četvrtak otvoreno zaprijetila da će svaka zapadna postrojba raspoređena u Ukrajini postati „legitimna borbena meta”. U priopćenju Ministarstva vanjskih poslova u Moskvi stoji: „Sve takve jedinice i objekti smatrat će se legitimnim borbenim metama ruskih oružanih snaga.” Kremlj poručuje da bi stacioniranje stranih snaga predstavljalo „izravnu prijetnju sigurnosti ne samo Rusije, već i drugih europskih zemalja”.
Izjava je stigla nakon sastanka tzv. koalicije voljnih u Parizu, na kojem su predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Keir Starmer potpisali političku deklaraciju o mogućem budućem raspoređivanju multinacionalnih snaga pod okriljem prekida vatre. Macron je procijenio da bi „nekoliko tisuća” francuskih vojnika moglo čuvati mir, dok je Starmer naglasio da je postavljen „pravni okvir kojim bi britanske, francuske i partnerske snage mogle djelovati na ukrajinskom tlu, osiguravajući ukrajinsko nebo i more te obnavljajući ukrajinske oružane snage za budućnost”.
Sjedinjene Države zasad isključuju slanje vlastitih trupa, no posebni izaslanik Steve Witkoff poručio je da predsjednik Donald Trump „snažno stoji iza” sigurnosnih protokola za odvraćanje novih napada na Ukrajinu. Kijev ističe da su mu čvrsta jamstva ključna kako se scenarij ruske invazije iz veljače 2022. ne bi ponovio.
Hrvatska: diplomatska potpora, ali bez čizama na terenu Hrvatski premijer Andrej Plenković sudjelovao je u pariškom formatu i ponovio da Zagreb u Ukrajinu neće slati vojnike, nego će pridonositi diplomatski i materijalno. „Sudjelovanje u koaliciji voljnih jedini je način da budemo u potpunosti informirani o međunarodnim naporima za mir te da jačamo svoj kredibilitet”, naglasio je. Izrazio je žaljenje što je predsjednik Zoran Milanović načelniku Glavnog stožera zabranio uključivanje u vojnu dimenziju inicijative, jer bi „uvid u ono što se zbiva bio višestruko koristan”.
Milanović je dan ranije ponovio kako „Hrvatska neće slati svoje vojnike u Ukrajinu”, usklađeno s Plenkovićevim stajalištem, no smatra da Zagreb ne treba ni sudjelovati u vojnim planiranjima.
Različite vizije, isto polazište Vanjskopolitički analitičar Davor Gjenero ocjenjuje da između dvojice hrvatskih čelnika postoji konsenzus o neslanju trupa, ali i dubok raskol oko toga što znači podrška Ukrajini. Smatra da Milanović „zastupa dizanje ruku u bilo kakvoj obrani Ukrajine” te time „de facto doprinosi kremljevskoj strategiji prema miru koji bi pokopao temelje suvereniteta Ukrajine”. Plenković, dodaje, „inzistira da se Europa maksimalno angažira jer je obrana Ukrajine najbolji način da se spriječi agresija na druge europske države”.
Gjenero upozorava kako bi kapitulacija Kijeva podsjetila na povijesni presedan „Hitlerova Anschlussa Austrije i zauzimanja Sudeta”, čime bi se ohrabrila „strašno agresivna, ali zapravo slaba sila”. Po njemu, Milanović strategijom unutarnje radikalizacije cilja budući politički povratak, podcjenjujući činjenicu da se Hrvati, sjećajući se vlastite agresije, jasno solidariziraju s Ukrajinom.
Dok Pariz i London najavljuju čizme na terenu, Moskva prijeti, a Washington drži distancu, Zagreb ostaje pri formuli: diplomatska i materijalna potpora, ali bez hrvatskih vojnika na ukrajinskom tlu.
