Fotografija nasmiješene Rubine Aminian, 23-godišnje studentice modnog dizajna na Shariati Collegeu u Teheranu, u protekla je dva dana obišla društvene mreže i svjetske portale, pretvarajući je u prepoznatljivo lice najnovijeg vala prosvjeda protiv iranskog režima.
Rubina je ubijena u četvrtak, 8. siječnja, neposredno nakon što je napustila fakultet i pridružila se prosvjednicima koji već četrnaest dana izlaze na ulice zahtijevajući političke promjene. Prema navodima organizacije Iran Human Rights, pogodili su je meci ispaljeni iz vatrenog oružja vladinih snaga.
Obitelj je iz rodnog Kermanshaha stigla u Teheran kako bi prepoznala tijelo. Vlasti su ih, navodi ista organizacija, odvele do lokacije u blizini fakulteta gdje su na tlu ležala tijela stotina mladića i djevojaka, većinom starih između 18 i 22 godine, usmrćenih hicima u glavu ili vrat. U početku roditeljima nije bilo dopušteno identificirati kćer, a poslije im nije bilo dopušteno ni preuzeti njezino tijelo.
Na koncu je Rubina Aminian pokopana pored ceste između Kermanshaha i Kamyarana, bez tradicionalnog ispraćaja i bez mogućnosti da obitelj organizira žalobnu ceremoniju. Zabranom posljednjeg pozdrava vlasti su željele spriječiti novo okupljanje i moguće prosvjede, tvrde promatrači.
Rubinina smrt dodatno je rasplamsala bijes javnosti; mladi Iranci na društvenim mrežama objavljuju njezine fotografije i poruke solidarnosti, dok se u gradovima diljem zemlje nastavljaju okupljati prosvjednici unatoč sve brutalnijim mjerama sigurnosnih snaga. Prema podacima Iran Human Rightsa, broj žrtava raste iz dana u dan, a svaki novi slučaj – osobito onaj tako mlad i simboličan poput Rubinina – daje prosvjedima svježu snagu.
Kako se represija produbljuje, obitelji poginulih sve se teže domognu tijela svojih bližnjih, a vlasti im rutinski uskraćuju pravo na dostojanstven pokop. Rubinina priča stoga nije samo tragedija jedne obitelji, nego i snažan simbol šutnje koju pokušava nametnuti iranski režim – i otpora kojim mu se nastavlja suprotstavljati iranska mladost.