Znanstvenici sa Sveučilišta u Santa Cruzu uzgojili su iz matičnih stanica miševa sićušne nakupine moždanog tkiva – organoide – i spojili ih s računalom kako bi ispitivali osnovne principe učenja.
Organoidi, sastavljeni od živčanih stanica koje mogu slati i primati električne signale, pokušali su riješiti tzv. „cartpole problem”: u virtualnom okruženju moraju pomicati kolica lijevo ili desno da bi dugački štap ostao uspravan. Male pogreške brzo se akumuliraju, pa sustav mora neprestano prilagođavati pokrete.
Kako je eksperiment funkcionirao
• Organoid prima električni impuls koji označava smjer nagiba štapa.
• Njegova neuronska aktivnost prevodi se u naredbu za pomicanje kolica.
• Ako izvedba oslabi, sustav šalje kratku dodatnu stimulaciju određenim neuronima – adaptivni feedback – potičući promjenu strategije.
Rezultati Organoidi koji su dobivali adaptivnu povratnu informaciju značajno su nadmašili one bez tog sustava. Ipak, učinak je bio prolazan: nakon otprilike 45 minuta bez stimulacije „mini mozgovi” su zaboravili naučeno i vratili se na početnu razinu.
„Ako shvatimo kako se neuroni mogu prilagoditi i rješavati probleme u laboratoriju, to nam može pomoći da bolje razumijemo kako bolesti utječu na sposobnost učenja mozga”, rekao je voditelj istraživanja Ash Robbins.
Ograničenja i potencijal Znanstvenici naglašavaju da je riječ o vrlo ograničenom obliku učenja, daleko od trajnog pamćenja ljudi. Cilj nije zamjena silicijskih računala biološkim tkivom, već stvaranje novog alata za proučavanje neuroloških poremećaja i procesa učenja.