Najnovije znanstveno istraživanje donijelo je najtočniju procjenu brzine kojom se svemir širi – takozvane Hubbleove konstante – ali umjesto razrješenja, rezultati su produbili već poznatu „Hubbleovu napetost”.
Dvije suparničke metode i dalje daju neusklađene vrijednosti:
- promatranja ranog svemira pokazuju nižu brzinu širenja;
- mjerenja temeljena na bližim galaksijama i zvijezdama dosljedno daju višu vrijednost.
Razlika nije mala niti ju je moguće pripisati slučajnim pogreškama. Suprotno očekivanjima da će suvremeni instrumenti izjednačiti rezultate, nova, preciznija analiza „podebljala” je statističku razliku.
Znanstvenici sve ozbiljnije razmatraju mogućnost da uzrok leži u samom standardnom modelu kozmologije. Među ponuđenim objašnjenjima spominju se:
- postojanje zasad neotkrivene energije ili čestica koje utječu na širenje,
- drukčije ponašanje gravitacije nego što predviđa opća relativnost,
- promjene u evoluciji svemira kroz vrijeme.
Ako se potvrdi da napetost proizlazi iz „nove fizike”, posljedice bi bile revolucionarne, usporedive s uvođenjem tamne energije ili tamne tvari u suvremenu kozmologiju. To bi promijenilo i temeljne procjene o starosti, veličini pa čak i sudbini svemira.
Za sada, Hubbleova konstanta ostaje dvosmislen broj, a svemir – još malo tajanstveniji.