Četvrt tisućljeća nakon što je Adam Smith u „Bogatstvu naroda” ustoličio ideju slobodne trgovine bez carinskih barijera, stara konkurentska doktrina – merkantilizam – iznova dobiva na snazi.
Smithovo epohalno djelo, objavljeno 1776., nastalo je kao odgovor na tada dominantan europski pogled da se nacionalno bogatstvo stvara ponajprije kroz izvoz i gomilanje plemenitih metala. Dok je škotski ekonomist dokazivao da će se ukupni prosperitet brže širiti kroz nesputanu međunarodnu razmjenu, mnoge vlade su ostale vjerne politici poticanja izvoza i ograničavanja uvoza.
Premda su merkantilističke teze bile teoretski potisnute, nikada nisu potpuno nestale iz prakse. Najnoviji val carina, subvencija i zabrana izvoza ključnih sirovina pokazuje da se politike „pobjednik uzima sve” vraćaju u fokus. Današnje rasprave o prekidu opskrbnih lanaca, nacionalnoj sigurnosti i strateškoj autonomiji samo su moderni prijevod istog starog recepta: više državne kontrole nad prekograničnim tokovima robe, novca i tehnologije.
Povjesničari ekonomije podsjećaju da je izvorni merkantilizam nastao između 15. i 17. stoljeća, u vrijeme kada se bogatstvo mjerilo količinom zlata u kraljevskoj riznici. Trgovina unutar države smatrala se neutralnom jer je „samo premještala novac iz džepa u džep”, dok je izvoz donosio „svježi” priljev. Danas taj vokabular zamjenjuju izrazi poput „šampioni nacionalne industrije” i „friend-shoring”, ali logika ostaje: domaća proizvodnja je prioritet, a inozemnu konkurenciju valja obuzdati.
Činjenica da se 250. obljetnica Smithove knjige obilježava usred ponovnog jačanja protekcionizma podsjeća kako su ekonomske ideje rijetko potpuno odbačene. One se, umjesto toga, vraćaju u izmijenjenim povijesnim kulisama – i uvijek iznova testiraju granice između suradnje i nadmetanja u globalnoj ekonomiji.