Hrvatski povjesničar Ivo Lučić na društvenim je mrežama objavio opsežan osvrt pod naslovom „Pobjeda ideje hrvatske državnosti i osuda totalitarnih zločinačkih režima”, pozivajući na jasno razlikovanje između hrvatske tradicije državnosti i nasljeđa totalitarnih sustava.
Lučić podsjeća da Ustav Republike Hrvatske ističe „tisućljetnu nacionalnu samobitnost” te se poziva na kontinuitet od srednjovjekovnih kneževina do pobjede u Domovinskom ratu. Ključnim smatra to što je suvremena Hrvatska „nastala nasuprot proglašenja NDH, ali i nakon odbacivanja komunističkog sustava”, pa se, naglašava, ne temelji ni na jednom nedemokratskom režimu.
Autor ocjenjuje da sporovi u javnosti nastaju oko novijih oblika hrvatske državnosti, osobito razdoblja između osnivanja Banovine Hrvatske 1939. i odluka ZAVNOH-a 1943. godine. Banovinu naziva „polaznom točkom” te podsjeća da su „jugoslavenski komunisti tadašnjem hrvatskom vodstvu zamjerali naglasak na Hrvatskoj, a ne na Jugoslaviji”.
Pozivajući se na riječi prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana iz 1990., Lučić poručuje da u demokratskoj Hrvatskoj ne smije biti „građana prvoga i drugoga reda” ni podjela na „pobjednike i poražene”. Smatra da i danas postoje skupine koje „žele narod i državu vratiti u prošlost” namećući ideje koje naziva „pobjedama gorima od najgorih poraza”.
„Ne prihvaćamo ustaške ni komunističke simbole, ali nećemo dopustiti da nam itko suzi okvire slobode za koju smo se izborili”, ističe autor, poručujući da su svi hrvatski grbovi i zastave, osim onih s totalitarnim oznakama, dobrodošli. Kritizira pokušaje povezivanja svakog izraza hrvatstva s ustaštvom te dodaje da je „dosta propisanog i doziranog hrvatstva”.
Povjesničar zaključuje kako se 23. kolovoza, na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama, treba prisjetiti stradalih pod nacizmom i staljinizmom, kao i „suosjećati sa žrtvama ukrajinskog naroda koji trpi od autokratskog ruskog režima”.
Objavom Lučić ponovno otvara raspravu o mjestu simbola i ideologija u hrvatskom javnom prostoru, pozivajući na usredotočenost na državotvorni kontinuitet i pobjedu ostvarenu u Domovinskom ratu, a ne na „tuđe poraze” i zastarjela rješenja.
