Sve više mladih u Splitu i ostatku Hrvatske odgađa selidbu iz roditeljskog doma. Najnoviji podaci Eurostata pokazuju da prosječna dob odlaska u samostalni stan ili kuću kod nas premašuje 31 godinu, dok je europski prosjek oko 26 godina. Time je Hrvatska uvjerljivi rekorder Europske unije.
Glavni razlog krije se u cijenama nekretnina i niskoj kupovnoj moći. Studija provedena na nacionalnoj razini otkriva da čak 70 % osoba mlađih od 31 godine nema dovoljno prihoda za najam ili kupnju stana. OECD je dodatno izračunao da bi u Splitsko-dalmatinskoj županiji kupnja prosječnog stana od 75 m² zahtijevala gotovo 19 godina prosječnih neto primanja.
Na splitskom tržištu nekretnina brojke zvuče još sumornije:
- Bačvice, Meje i drugi prestižni kvartovi: više od 9.000 € po m².
- Sućidar, Brda i slična „pristupačnija” područja: rijetko ispod 4.000 € po m².
Dvadesetosmogodišnji Ivan, informatičar koji još stanuje s roditeljima, stanje opisuje ovako: „Plaća mi se čini skromna kad vidiš cijene stanova ovdje. Moji su mi objasnili da je pametnije ostati dok ne skupim nekakav sigurnosni kapital, nego riskirati veliki kredit ili preskupi najam”.
Takav stav nije iznimka. Prema izvješću Europskog parlamenta za 2026. godinu, 70 % mladih Hrvata izravno navodi financijske prepreke kao razlog ostanka u roditeljskom domu – najveći udio u EU. Uz skupe kvadrate, mladi se suočavaju s visokim pologom, strogim kreditnim uvjetima i dugim otplatama koje često nadilaze 30 godina.
Sociolozi podsjećaju da ekonomske poteškoće prate i kulturni čimbenici: u jugoistočnoj Europi tradicionalno su snažne obiteljske veze, pa je društveni pritisak na rani odlazak manji nego, primjerice, u Skandinaviji. No financijski motiv i dalje je presudan.
Sve to čini život s roditeljima nakon 25. rođendana sve češćom, gotovo normativnom pojavom. Dok se tržište nekretnina ne ohladi ili plaće ne porastu znatnije, malo je naznaka da će se useljavanje u vlastiti stan među mladim Splićanima dogoditi puno prije – ako uopće prije kasnih tridesetih.