Jedan od najglasnijih upozoravatelja na devastaciju obalnog pojasa, Nenad Šarić iz Privlake kraj Zadra, tvrdi da se teški strojevi na pomorskom dobru ne gase ni nakon službenih zabrana zato što „sprega investitora, općina i lučke kapetanije“ sustavno zaobilazi postojeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.
Šarić u svojoj detaljnoj analizi opisuje proceduru koju je više puta iskusio na terenu:
- Građani prijavljuju radove lučkoj kapetaniji, Državnom odvjetništvu i građevinskoj inspekciji.
- Inspektori se pozivaju na to da za konkretni teren ne postoji službeno provedena granica pomorskog dobra pa ne pokreću postupak.
- Investitori u međuvremenu ubrzano grade – u jednom slučaju i potporni zid „doslovce u moru“ – računajući da će posao završiti prije negoli institucije reagiraju.
- Nakon godinu dana općina organizira naknadnu izmjeru, na teren zajednički izlaze predstavnici općine, županije i lučke kapetanije, a prijavitelji nisu pozvani.
- Mjerenje se, prema Šariću, svjesno zakazuje u vrijeme visokog vodostaja, pa se zid službeno registrira šest metara od mora i ulazi u legalne okvire.
„Doslovce nam se rugaju“, ponavlja Šarić, uvjeren da se radi o unaprijed dogovorenim igrokazima iza kojih stoji financijska korist pojedinaca. Smatra da bi zakon morao naložiti da se razgraničenje pomorskog dobra utvrdi prije izdavanja bilo kakve dozvole, čime bi se onemogućila naknadna legalizacija bespravnih zahvata.
Zakon iz 2023. – koji je trebao zaoštriti pravila – po njemu je i dalje „pun rupa za različita tumačenja“, pa zaštita obale ovisi prije svega o političkom interesu: tamo gdje je jak pritisak investitora ili izborna računica, reakcije institucija su brže; drugdje se devastacija prešućuje.
Šarić zaključuje da pomorsko dobro „vladajućima postaje važno tek kad im zaprijeti biračka kazna”, a dotad, kaže, bageri nastavljaju svoj posao kao da zakona nema.