Kad je prije nešto više od tri godine Josiah Olumuyiwa Faniyi nakratko zastao u Zagrebu, to je trebao biti tek usputni predah na putovanju vlakom po Europi. No taj je trenutak prerastao u životni zaokret: iz kratkoga posjeta rodila se nova adresa, a iz jedne kasnije poruke – ljubav koja danas povezuje dva kontinenta.
Riječanka Roma Faniyi, jednako znatiželjna prema svijetu kao i njezin budući suprug, ubrzo je postala više od turističke poznanice. „Naša je veza bila puna iznenađenja!”, prisjećaju se oboje. Jezici joruba, engleski i hrvatski, drukčije afričke i europske tradicije te obiteljske navike koje se ne isključuju nego nadopunjuju, oblikovali su zajednički život ispunjen mostovima – doslovnima i metaforičkima.
Prvi korak prema tim mostovima za Josiaha je bio – poezija. Dok je učio hrvatski jezik, napamet je usvojio Nazorovu pjesmu „More nade”. Stihovi su, kaže, postali njegov vodič kroz novi jezik i kulturu. Gledajući u Krčki most, uz poticaj Romine obitelji, osmislio je projekt „Mostovi poezije”: niz videozapisa i internetskih objava u kojima s publikom dijeli hrvatske pjesme iz svoje jedinstvene perspektive astrofizičara s juga Sahare.
„Sada imamo dom između dva kontinenta. Dom je ondje gdje pronađeš obitelj. Ovdje smo stvorili vlastitu obitelj”, kažu supružnici, uvjereni da granice mogu biti mjesta susreta, a ne razdvajanja.
Njihova priča svoj vrhunac pronalazi upravo u Rijeci, gradu otvorene luke i raznolikih kultura, gdje Josiah i Roma nastavljaju graditi – most po most – zajednicu u kojoj se stihovi Nazora i ritam jorube susreću prirodno poput obala koje povezuje betonski luk Krčkog mosta.