Rijeka je u subotu, na valentinovsko predkarnevalsko jutro, usprkos upornoj kiši dočekala 19. izdanje Maškarane jote i 17. Humanitarne Maškarane maneštre.
Atmosfera pokisla, ali srce toplo Organizatori su priznali da su se, kad su vidjeli tamne oblake nad Korzom, pribojavali praznih stolova. No Snježana Buha Šebelja s olakšanjem je zaključila: „Kad smo vidjeli kišu, činilo se da ljudi neće doći, ali ipak su stigli. Neki ostavljaju i više nego što se očekuje.”
Gurmanski štandovi, kišobrani i široke ruke Na Trgu Republike Hrvatske mirisala je tradicionalno raskošna jota s kobasicom, pancetom, kiselim kupusom i krumpirom, dok je u Bazarigovom prolazu krčkao jedan – umjesto planiranih deset – golemi „lonac zajedništva” maneštre. Oko njega su se, pod kišobranima, okupili novinari, ugostitelji i gospodarstvenici iz pet zemalja.
Humanitarni rezultat Predsjednik Udruženja obrtnika Rijeka Ivica Zbašnik otkrio je da je, unatoč lošem vremenu, podijeljeno oko 500 porcija jote. „Nije nas omela ni kiša. Odradili smo sve u dobrom raspoloženju, a ono što ostane donirat ćemo Domu umirovljenika na Kantridi. Ništa se ne baca”, poručio je, zahvalivši pritom Cehu ugostitelja i turističkih djelatnika te Cehu frizera i kozmetičara koji su posjetiteljima oslikavali lica i slagali maškarane frizure.
Prilozi iz obje kuharske postaje velikodušno su se slijevali u škrabice namijenjene Azilu za pse „Društva za zaštitu životinja Rijeka” te udruzi Jako srce, koja prikuplja sredstva za medicinsku opremu potrebnu u prevenciji i praćenju kardiovaskularnih bolesti.
Zaključak – kiša je pala, ali raspoloženje nije Pljusak je možda prorijedio publiku, ali nije umanjio riječku humanitarnu strast: Korzo je, barem na nekoliko sati, ponovno mirisao na toplo varivo i zajedništvo u kojem se svaka kap kiše pretvarala u kunu dobrote.