Kultura nije samo zbir djela i običaja nego „produžetak politike umjetničkim sredstvima”, poručuje izv. prof. dr. sc. Goran Sunajko s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Filozof ističe da težinu pojma otežava činjenica što obuhvaća čitav spektar društvenih odnosa – sustave znanja, vjerovanja, umjetnosti, zakona i običaja. No jedna crta, kaže, jasno razdvaja velike od malih naroda:
• Što je narod manji i globalno manje utjecajan, to snažnije naglašava kulturu kao nacionalnu posebnost. Ona tada postaje trošak koji društvo spremno podnosi da bi povećalo svoju vidljivost.
• U velikim, ekonomski jakim nacijama kultura se pretvara u izvoznu robu i izvor prihoda; nacionalno obilježje gubi na važnosti, dominacija na svjetskom tržištu raste.
„Hrvatska kultura konglomerat je talijanskih, osmanskih i germanskih utjecaja”, navodi Sunajko. Jezične umjetnosti – književnost, kazalište, pjesništvo – čuvaju osjećaj posebnosti, dok vizualne umjetnosti i dizajn lakše prelaze granice jer ne ovise o jeziku.
Takav dvostruki identitet danas se najjasnije vidi u dizajnu i filmu, poljima u kojima Hrvatska, po Sunajku, posljednjih godina bilježi sve zamjetniji međunarodni uspjeh.