Europsko tržište rabljenih vozila procijenjeno je na golemih 635 milijardi eura u 2024., no njegovu vrijednost nagriza raširena prijevara s vraćanjem brojača kilometara i prikrivanjem oštećenja. Najnoviji podaci pokazuju da je 4,9 % automobila prodanih ove godine imalo falsificiranu kilometražu, a čak 40 % nosilo tragove nesaniranih kvarova ili sudara.
Financijska šteta je golema. Europski parlament je još 2017. procjenjivao gubitke između 1,31 i 8,77 milijardi eura godišnje, dok recentna istraživanja govore o oko 5,3 milijarde eura nevidljivog poreza na povjerenje kupaca. Osim novčanog udara, skrivanje stvarnog stanja vozila izravno ugrožava sigurnost vozača i putnika.
GDPR kao neželjeni saveznik prevaranata
Glavni teren za manipulaciju krije se u zaštiti osobnih podataka. Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) široko definira pojam osobnih podataka, zbog čega brojne tvrtke nerado dijele informacije o povijesti vozila, iako su rizici za privatnost minimalni. Prevaranti tu pravnu sivu zonu koriste kako bi automobil, skupa s lažnom kilometražom, bez zapreka prešao granicu.
„Zemlje ne razmjenjuju uvijek podatke o vozilima, mnogi zapisi nikada se ne digitaliziraju, a ne postoji ni usklađen sustav praćenja prodaje u EU, pa je prikrivanje ove prakse zastrašujuće jednostavno”, upozorava Rokas Medonis, izvršni direktor litavskog scale-upa carVertical.
Zapad bilježi – ali ne dijeli
Njemačka svake godine izveze gotovo dva milijuna rabljenih vozila, no službena statistika bilježi tek šesti dio te brojke. Federalni ured za motorna vozila (KBA) vodi detaljnu bazu, ali se poziva na GDPR kako bi ograničio pristup potpunim podacima. Sličan pristup imaju Belgija i Nizozemska, iako su njihovi domaći sustavi „Car-Pass”, odnosno RDW, gotovo iskorijenili krivotvorenje kilometraže unutar granica. Italija pak rijetko dijeli podatke o oštećenjima s partnerima u EU.
Takva logika „domaće tržište prvo” potrošače u državama uvoznicama – osobito u istočnoj Europi – ostavlja bez ključnih informacija i pretvara ih u lak plijen.
Nordijski model transparentnosti
Nasuprot tomu, Švedska i Finska pronašle su ravnotežu između privatnosti i otvorenosti: njihovi registri omogućuju brzi uvid u kilometražu, vlasništvo i rezultate tehničkih pregleda, čak i kada vozilo napusti zemlju. Sličan, otvoreni sustav koristi i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Medonis vjeruje da Bruxelles mora povući jasan potez: „Jasnija pravila i bolja razmjena podataka zaštitit će kupce, podržati pošteno poslovanje i ojačati europsko digitalno gospodarstvo. Pitanje je: je li važnije zaštititi podatke koji ne otkrivaju osobne informacije, ali pomažu kupcima da razumiju stvarno stanje automobila, ili zaštititi prodavače koji žele sakriti važne činjenice?”
Zajednički digitalni okvir koji bi uskladio GDPR, Zakon o podacima i Direktivu o otvorenim podacima mogao bi stvoriti jedinstveno tržište transparentnosti. Dok se to ne dogodi, kazaljka na kilometarsatima nastavit će se vrtjeti unatrag – a račune će plaćati kupci.