Visoke cijene nekretnina i nedostižni stambeni krediti sve veći broj građana osuđuju na trajni podstanarski život. U Zagrebu se najam jednosobnih i dvosobnih stanova penje do iznosa koje mnogi teško pokrivaju svojim plaćama, pa značajan dio primanja odlazi na stanarinu i režije, a za štednju ili kupnju vlastitog doma ostaje tek simboličan iznos.
Brojni iznajmljivači tvrde kako ni njima nije lako: poskupjeli su održavanje, porezi i komunalije, pa smatraju da više cijene najma imaju uporište u rastu troškova. No, dok se dvije strane spore oko ekonomije, podstanari sve češće upozoravaju na narušenu privatnost.
Na internetskim forumima nižu se svjedočanstva onih koji su doživjeli nenajavljene upade u stan. Jedna korisnica opisuje: „Najmodavka mi je ulazila u stan i otvarala prozore u svim prostorijama i namještala hladnoću u frižideru dok me ne bi bilo sve do jednog dana kada je mislila da sam izašla, a zapravo sam spavala do podne pa me zatekla u krevetu i odmah pobjegla iz stana prije nego sam ju confrontala.”
Drugi pak naglašavaju da postoji i drugačija praksa. „Ovo nije normalno, ali srećom nisam nikad imao takve najmodavce. Imao sam samo jednog koji je random dolazio popisati stanje na brojilima, ali bi samo ostavio papir na stolu u kuhinji i nikad mi ništa nije nedostajalo”, opisuje jedan zadovoljni najmoprimac.
Stručnjaci podsjećaju da Zakon o najmu stanova propisuje obvezu pisanog ugovora, kojim se jasno uređuju prava i obveze obje strane. Najmoprimci između ostalog imaju pravo na mirno uživanje stana, a iznajmljivač smije ulaziti samo uz prethodni dogovor, osim u hitnim slučajevima.
Ipak, praksa pokazuje da se pravila često zanemaruju, osobito kad se najam dogovara usmeno ili „na crno”. Dok tržište nekretnina nezaustavljivo raste, a financijski pritisak guši i stanodavce i stanare, jasno definirana i poštovana pravila – od razine najamnine do osnovne privatnosti – postaju ključni uvjet da podstanarsko stanovanje doista postane dom, a ne stalni izvor stresa.