Ronioci ga susreću već na pet metara, profesionalci ga znaju tražiti i na stotinu, a ribarske legende pamte dan kada je u kaštelansku plivaricu stalo čak tri tone.
Pic (Diplodus puntazzo) pripadnik je obitelji ljuskavki i tipični stanovnik kamenom obraslih hridina Jadrana. Naraste do 60 centimetara i više od 2,5 kilograma, no prosječan ulov sportske udice teži tek oko 150 grama. Unatoč skromnoj veličini, riječ je o dugovječnom morskom „veteranu“ koji može doživjeti više od dva desetljeća.
Fizički ga je lako prepoznati po:
• istaknutim sjekutićima na šiljatim ustima
• devet do jedanaest tamnih okomitih pruga koje završavaju širokim „sedlom“ pri korijenu repa
• crno obrubljenoj, snažnoj repnoj peraji
Iako je po prirodi samotnjak, pic se na plitkim brakovima zna okupiti u veća jata. Najpoznatiji je slučaj iz 1956., kada su kaštelanski ribari u tri izlaska na ista lovišta prikupili oko 3000 kilograma ove ribe – prizor koji se još prepričava među starijim generacijama.
Stanište i životni ciklus
• Najčešće boravi između 5 i 20 metara dubine, ali zalazi i do 100.
• Preferira kamenita dna s algom cistozirom, no nije rijedak ni u lukama ili pješčanim uvalama punim posidonije.
• Spolnu zrelost dostiže pri 22 centimetra duljine. Od sredine ljeta do kraja studenoga mrijesti se kao stalni hermafrodit – uvijek nosi i muške i ženske spolne stanice, a povremeno mijenja dominantni spolni izraz.
Lov i ribarski običaji U gospodarskom ribolovu najviše ga se hvata ludrom, vršama i ostima pod svjetlom. Sportski ribolovci uspješni su s postavama na dnu, s olovnim otežanjem ili bez njega, te plovkom. Brojni narodni nazivi – šiljac, karoc, prekuranac, orišac – svjedoče o tome koliko je pic ukorijenjen u priobalnoj kulturi.
Iako današnji ulovi rijetko podsjećaju na kaštelanski „ulov stoljeća“, pic ostaje cijenjena lovina koja jednako mami ljubitelje podvodnog ribolova i kuhinjske gurmane.