Na današnji Nacionalni dan palijativne skrbi, koji se u Hrvatskoj obilježava 11. svibnja od prošle godine, koordinatorica za palijativnu skrb i planirani otpust Ružica Marinić, mag. sestrinstva, podsjeća da je posljednja etapa života vrijeme u kojem bolesnik i obitelj trebaju jednaku, ako ne i veću pažnju nego ikad prije.
„Palijativna skrb pomaže prije svega tako da čovjeka stavlja u središte – ne bolest, ne dijagnozu, nego osobu sa svim njezinim strahovima, nadama i pričom”, ističe Marinić. Njezin tim zato ne mjeri uspjeh isključivo smanjenjem boli, nego i povratkom osjećaja dostojanstva i sigurnosti u trenucima kada se, kako kaže, „život počne mijenjati na najteži način”.
U praksi to znači cjelovitu brigu:
- ublažavanje fizičkih simptoma,
- psihološku i socijalnu podršku,
- duhovnu pratnju za pacijenta i obitelj.
Marinić naglašava da obitelj nije samo pratnja nego „dio pacijenta”. Dok nastoje ostati jaki, i oni prolaze tišinu, strah i tugu. „Mi smo tu da ih podržimo, da im damo znanje, ali i da im kažemo da je u redu biti izgubljen, umoran ili preplašen. Ponekad je najveća pomoć samo biti uz njih i pokazati im da nisu sami.”
Palijativna skrb, dodaje, ne traži herojske zahvate ni skupe uređaje – traži vrijeme, slušanje i suosjećanje. Upravo to čini razliku u zadnjim danima, kada mnogi, ističe, izgovaraju riječi zahvalnosti, ljubavi ili pomirenja koje su čekale cijeli život.
Obilježavanjem nacionalnog dana stručnjaci žele skrenuti pažnju javnosti na potrebu bolje organizirane mreže palijativnih timova, kao i na edukaciju građana o pravu na takvu skrb. „Svaka osoba zaslužuje otići s ovoga svijeta u miru, okružena brigom i poštovanjem. To je naša, ali i društvena odgovornost”, zaključuje Marinić.