Znanstvenice Instituta Ruđer Bošković (IRB) napravile su globalni presedan: prvi su put dešifrirale aktivne gene rijetkoga riječnog nametnika Dentitruncus truttae koji živi u crijevima riba u rijeci Krki, otkrivši pritom skupinu gena osjetljivih na toksične metale.
Dosad se znalo da kukaši ‒ unatoč neuglednom izgledu ‒ mogu „usisati” olovo, živu ili kadmij iz okoliša i nagomilati ih u vlastitom tkivu. No način na koji to čine bio je misterij. „Naš je rad prvi korak prema razumijevanju kako kukaši to točno rade i zašto su toliko uspješni u tome”, kaže prva autorica, doktorandica Sara Šariri iz Laboratorija za biološke učinke metala pri IRB-ovu Zavodu za istraživanje mora i okoliša.
Istraživački tim mapirao je čitav transkriptom – zbirku trenutno aktivnih gena ‒ ovog parazita i među njima identificirao gene koji se vežu na metale. Ti geni, smatraju znanstvenice, ključ su sposobnosti preživljavanja u visoko kontaminiranim uvjetima, a možda i zaštite ribljeg domaćina od prekomjerne izloženosti teškim metalima.
Do sada su genom i transkriptom bili poznati za samo jednu od gotovo 1300 vrsta kukaša, zbog čega IRB-ov rad označava značajan skok u razumijevanju evolucijske biologije parazita. „Ovi podaci pružaju temelj za daljnja istraživanja borbe organizama s unosom metala”, ističe dopisna autorica dr. Vlatka Filipović.
Praktična primjena mogla bi uslijediti brzo: istraživačice već zamišljaju razvoj qPCR testova koji bi, mjereći ekspresiju specifičnih gena kukaša, služili kao brzi indikatori onečišćenja voda teškim metalima.
Otvara se i šire pitanje: ako parazit pomaže ribi da preživi u zagađenim vodama, treba li ga promatrati isključivo kao štetočinu? U vrijeme sve izraženijih klimatskih promjena i opasnosti od vodnog onečišćenja, ova vrsta mogla bi postati neočekivani saveznik u zaštiti slatkovodnih ekosustava.