Ruski predsjednik Vladimir Putin odbio je neformalni mirovni prijedlog Donalda Trumpa kojim bi Moskva dobila dijelove ukrajinskog teritorija, a Zapad bio duboko podijeljen. Zaokret je stigao u trenutku kada rat ulazi u četvrtu godinu, a rusko gospodarstvo pokazuje znake ozbiljnog posrtanja.
Vrijednost izvoza nafte i plina, koji čine do 50 % državnog prihoda, pala je 27 % u odnosu na prethodnu godinu. Istodobno je inflacija dosegnula 8 %, a ključne kamatne stope skočile su iznad 16 %. Više od polovice likvidnih sredstava državnog fonda potrošeno je od 2022., a kompanije u državnom vlasništvu gomilaju dug. Troškovi uvoza strateške robe porasli su 122 %, dok se porezi na široku potrošnju povećavaju kako bi financirali ratni proračun. Čak je i cijena votke viša 5 %.
Kijev se pritom usredotočio na rusku energetsku infrastrukturu. Treći tanker iz takozvane „sjenovite flote” zapaljen je u Crnom moru morskim dronovima, a rafinerije i naftovodi sve češće su mete udara. U strahu od sekundarnih američkih sankcija azijski kupci, uključujući one na ključnom kineskom tržištu, povlače se, pa su Rosneft i Lukoil pod pritiskom gubitka narudžbi.
Geopolitički je Moskva dodatno oslabljena. Dok je vojska zaglavljena u Donbasu, tradicionalni saveznik Sirija traži zapadnu pomoć, Iran trpi napade, a Caracas ne dobiva očekivanu potporu. Odnos s Pekingom sveden je na ulogu mlađeg, ovisnog partnera, a u posjetu Indiji prošlog tjedna Putin je naišao na hladan prijem – New Delhi nakon američkog pritiska bojkotira rusku naftu.
Kremlj uspjehe na bojištu predstavlja kao dokaz snage. Savjetnik predsjednika, Jurij Ušakov, ustvrdio je da su „nedavni teritorijalni pomaci pozitivno utjecali” na pregovore. No stvarni dobitci ostaju skromni: procjene govore o više od 280 000 ruskih vojnika poginulih ili ranjenih samo u prvih osam mjeseci 2025., približno milijun ukupno od početka invazije.
Cijenu plaćaju ponajprije siromašne ruralne regije. Životni vijek novaka na prvoj crti iznosi tek 12 dana, a isplate obiteljima smanjene su zbog rezanja proračuna. Neovisni novinar Aleksej Kovaljov upozorava: „Military spending temporarily masks decades of neglect, providing social mobility through carnage.”
Socijalne napetosti produbljuje i nejednaka raspodjela ratne zarade. Studija londonske Škole ekonomije „Against the Clock: Why Russia’s War Economy is Running Out of Time” navodi da je rat „dramatically improved” prihode za 20 % stanovništva, dok je „za većinu Rusa realni dohodak pao između 16 % i 42 %”. Autori predviđaju da bi daljnje pogoršanje gospodarskih uvjeta moglo pojačati „intra-elite i intra-regime” sukobe, podsjećajući na prošlogodišnju pobunu Wagnera.
Odbijanjem Trumpova plana Putin je potencijalno propustio priliku za ublažavanje pritiska. Washington je, prema istim izvorima, bio spreman prihvatiti urušavanje ukrajinske teritorijalne cjelovitosti, što bi osiguralo privremeni predah za rusku ekonomiju te unijelo razdor u NATO. No Kremlj vjeruje da može ostvariti potpunu pobjedu nastavkom rata.
Kako inflacija grize kućne budžete, a pad standarda postaje sve izraženiji, pitanje je koliko će dugo prosječni Rus još trpjeti gubitke i sve češće pogrebe. Ako je povijest ikakav vodič, strpljenje može biti dugotrajno, ali nije beskonačno – a gospodarski udarci sve glasnije odjekuju i u samom vrhu vlasti.
