U Corku je na drugom poslijebrexitovskom britansko-irskom summitu potpisan „rebootani” obrambeni memorandum kojim Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska proširuju postojeći sporazum iz 2016. kako bi odgovorili na nove prijetnje u irskim vodama.
Taoiseach Micheál Martin objasnio je da se suradnja širi na kibernetičke napade i sabotaže podmorske infrastrukture, uključujući internetske i energetske kabele: „We know what’s happened in other seas where there has been interventions, we know that certain elements have been observing the cables and other vital infrastructure, and so that’s the context, and it’s to protect that and to make sure we can respond effectively if an event was to happen.”
Sporazum predviđa uspostavu zajedničkog mehanizma za brzo djelovanje u slučaju napada ili incidenta na komunikacijske kabele koji povezuju Europu i Sjevernu Ameriku. Oko 75 % svih transatlantskih veza prolazi kroz ili uz irske vode, što Irskoj daje golemu stratešku važnost, ali istodobno otkriva njezinu obrambenu ranjivost. Država nema podmornica, nije članica NATO-a i s tek nekoliko tisuća vojnika raspolaže jednom od najmanjih oružanih snaga u Europi.
Britanski ministar obrane John Healey sporazum je opisao riječima: „This rebooted memorandum of understanding modernises our framework for cooperation on areas critical to both our nations’ security, in particular to counter the growing undersea and cyber-threats we share.” Iako detalji nisu objavljeni, sporazum bi mogao omogućiti angažman Kraljevske mornarice u slučaju „neprijateljskih plovila” u irskim vodama. Martin je, međutim, naglasio da se ne radi o stalnim britanskim ophodnjama.
Interes za dodatnu zaštitu naglo je porastao nakon što je u posljednjih osamnaest mjeseci ruski izviđački brod više puta pratio rutu podmorskih kabela i cjevovoda u Irskom moru. Dublin je već zatražio pomoć francuske mornarice za vrijeme svog predsjedanja Vijećem EU-a, koje započinje u srpnju, a pridruživanje britanski vođenim Pomorskim ekspedicijskim snagama (JEF) vidi kao sljedeći korak.
Novi memorandum otvara put tješnjim vezama vojnih i mornaričkih zapovjedništava dviju zemalja i uspostavlja zajedničke protokole za razmjenu obavještajnih podataka i hitne intervencije. Irska se tako prvi put izravnije oslanja na britanske snage kako bi zaštitila ključnu transatlantsku infrastrukturu, istodobno nastojeći očuvati svoju dugogodišnju politiku vojne neutralnosti.
