Klimatski udar na gospodarstvo: stručnjakinja upozorava da nijedan sektor nije zaštićen

Klimatske promjene od zdravstvene su opasnosti prerasle u „ključno gospodarsko, financijsko i sigurnosno pitanje”, upozorava dr. sc. Leonarda Srdelić, viša asistentica na Institutu za javne financije. U razgovoru ističe da ekstremni vremenski događaji i tranzicija na niskougljično gospodarstvo zahvaćaju sve grane ekonomije – od energetike do turizma.

Prema najnovijem Eurobarometru 85 % građana Europske unije klimatske promjene smatra ozbiljnim problemom, a 77 % uvjereno je da su štete skuplje od ulaganja u zelenu tranziciju. Ipak, 52 % ispitanika smatra da mediji ne nude dovoljno jasne informacije o uzrocima i posljedicama klimatske krize.

Srdelić podsjeća da „više od 97 % znanstvenih istraživanja potvrđuje da su klimatske promjene stvarne i da ih prvenstveno izaziva čovjek”, pri čemu analize ledenih jezgri jasno pokazuju nagli porast „mrtvog” ugljika iz fosilnih goriva od industrijske revolucije.

Ekstremi su već skupi • U Hrvatskoj je u posljednjih 20 godina zabilježeno 32 prirodne katastrofe, najčešće poplave.
• Pogođeni su i lanci opskrbe, proračuni i vrijednost imovine, što ugrožava financijsku stabilnost.

Najizloženiji sektori

1. Energetika – prisiljen ubrzano prelaziti na obnovljive izvore.
2. Promet – suočen s elektrifikacijom i razvojem javnog prijevoza.
3. Industrija – mora ulagati u čišće tehnologije.
4. Poljoprivreda, turizam i hidroenergetika – trpe izravne posljedice suša, toplinskih valova i pada oborina.
5. Financijski sektor – raste pritisak na osiguravatelje i ulaganja.

Modeliranje rizika Srdelić u istraživanjima koristi klimatske projekcije IPCC-a i podatke Copernicusa kako bi kartirala „vruće točke” rizika u Hrvatskoj. Umjereni i pesimistični scenariji do kraja stoljeća pokazuju, primjerice, jače podizanje razine mora u južnoj Dalmaciji nego na sjevernom Jadranu. Takve karte pomažu bankama, osiguravateljima i lokalnim vlastima da procijene izloženost imovine i planiraju obranu od poplava.

Analiza tranzicijskih troškova otkriva da je Hrvatska od 1990. do 2019. emisije smanjivala prosječno 0,4 % godišnje – upola sporije od prosjeka europodručja. „Decoupling” je počeo tek nakon krize 2008., kada su investicije preselile u manje energetski intenzivne djelatnosti poput turizma i IT-ja.

Tri ključne poruke istraživanja

1. Klimatski ekstremi već stvaraju mjerljive ekonomske gubitke.
2. Najugroženiji sektori i regije mogu se precizno identificirati, stoga treba ciljano ulagati u prilagodbu.
3. Tranzicija je moguća, ali zahtijeva „odlučne i dosljedne mjere” – bez kontinuiteta emisije neće padati dovoljno brzo.

Politike u raskoraku Europska unija dodatno je pojačala ambiciju – nakon cilja klimatske neutralnosti do 2050. i smanjenja emisija 55 % do 2030., predlaže i međucilj od 90 % do 2040. godine. No praksa pokazuje sudar dugoročnih ciljeva i kratkoročnih interesa: „Zbog energetske krize 2022. Hrvatska je subvencionirala fosilna goriva, što je ublažilo socijalni pritisak, ali je suprotno niskougljičnim ciljevima”, napominje Srdelić.

Zaključak je jasan – dok klimatska otpornost ne postane središnji kriterij svih javnih politika, troškovi nečinjenja nastavit će rasti i dodatno pritiskati gospodarstvo, financijski sustav i društvo u cjelini.