Najnovije projekcije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazuju da će Sjedinjene Države do kraja desetljeća postati jedna od najzaduženijih razvijenih ekonomija – ispred Italije i Grčke, dviju zemalja koje su godinama slovile kao sinonim za fiskalnu krizu.
• SAD: udio javnog duga u bruto domaćem proizvodu trebao bi porasti sa 125 % na 143 % do 2030. • Italija: zadržat će se oko 137 % BDP-a, uz planirano smanjenje proračunskog manjka na 2,9 % već ove godine. • Grčka: nakon dramatičnih rezova troškova, omjer duga trebao bi pasti s 146 % na 130 % BDP-a.
Glavni pokretač američkog skoka duga su široke porezne olakšice i ambiciozno povećanje vojne potrošnje koje je predsjednik Donald Trump objedinio u tzv. „big, beautiful bill”. Dok talijanska i grčka vlada planiraju primarne suficite – trošiti manje nego što prikupe od poreza – Washington bi, prema procjenama, idućih pet godina mogao bilježiti godišnji manjak veći od 7 % BDP-a.
Trump je pritom najavio i izgradnju „golden dome” proturaketnog štita, investicije koja bi se, procjenjuje se, mogla približiti vrijednosti od 1 bilijuna dolara. Ukupno bi dodatna potrošnja do kraja njegova mandata u siječnju 2029. mogla povećati godišnji deficit za čak 7 bilijuna dolara.
U Europi, međutim, prevladava suprotan trend. Rim i Atena, potaknuti pravilom Europske unije o gornjoj granici deficita od 3 % BDP-a, nastoje srezati rashode. Italija pritom raste tek 0,5 % godišnje, suočena s padom nataliteta i emigracijom koja je lani dosegnula 200 000 stanovnika, ali joj se prosječni dohodak kućanstava oporavlja.
Ekonomist Lorenzo Codogno podsjeća da na talijanske javne financije dodatno pritišću američke carine i pozivi na veći europski vojni proračun: „The economy and public finances remain vulnerable to a sudden negative shift in the global scenario.”
Na simboliku preokreta upozorava i Mahmood Pradhan iz Amundi Investment Institutea: „It is a symbolic moment, and according to the Congressional Budget Office the projections are for US debt to carry on rising – that is the impact of running perpetual deficits.”
James Knightley iz ING-a dodaje kako novi odnosi zaduženosti mijenjaju sliku o starom kontinentu: „Many US politicians and investors look down somewhat on Europe and its slow growth and struggling economies, but when you have metrics like this, the conversation changes.”
MMF-ove brojke upućuju, zaključuje se, na rastuću fiskalnu ranjivost najvećeg svjetskog gospodarstva i na neočekivani zaokret u kojem perjanice nekadašnje europske dužničke krize postaju – primjer štednje.
