Dvanaest velikih hrvatskih poslodavaca ovih se dana predstavlja na sajmu poslova u Manili, nudeći zapošljavanje državljanima Filipina za graditeljstvo, turizam, proizvodnju i poljoprivredu. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), od početka godine do 30. rujna izdano je 12 809 dozvola za boravak i rad Filipincima, a njihov se broj u hrvatskim tvrtkama ubrzano povećava.
HZZ ističe da im je primarni zadatak i dalje aktivirati domaću radnu snagu te potaknuti povratak iseljenih Hrvata, no priznaju da trenutačna ponuda na tržištu ne pokriva sve potrebe poslodavaca. Najveći manjak bilježe građevinarstvo, turizam, prerađivačka industrija i poljoprivreda, zbog čega se izmjenama Zakona o strancima nastoji uspostaviti „uređen sustav uvoza kvalitetne radne snage”.
Filipinci se, prema iskustvu tvrtki, brzo prilagođavaju, uče hrvatski jezik i ostaju dulje od radnika iz nekih drugih azijskih zemalja. Prosječna plaća u njihovoj domovini kreće se između 300 i 350 eura, pa im hrvatske plaće, iako skromne po domaćim mjerilima, osiguravaju znatno veći prihod.
Anonimni vlasnik jedne od oko 800 agencija koje posreduju pri zapošljavanju stranaca tvrdi da HZZ sudjeluje u „uvozu” radne snage, no Zavod naglašava da posreduje isključivo u povezivanju radnika i poslodavaca te putem EURES-a nudi poslove unutar EU-a i, po potrebi, šire. Naglašavaju da nikome ne izdaju dozvole – to je u nadležnosti MUP-a – nego samo daju mišljenje o ispunjenju zakonskih uvjeta.
Crna lista i kraći rok za agencije Sugovornik iz agencijskog kruga spominje neslužbenu „crnu listu” po kojoj se državljanima Bangladeša i Nepala namjerno otežava dobivanje dozvola jer su navodno Hrvatsku koristili tek kao ulaz u EU. Iz HZZ-a ne komentiraju tu tvrdnju, a MUP je nakon nedavnih izmjena Zakona o strancima pojačao kontrole i izdao osjetno manje dozvola nego lani.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović najavio je da će preživjeti tek oko 20 % od sadašnjih 800 agencija: „Neće biti mjesta lovu u mutnom.” Država traži veću odgovornost posrednika, pa su uvedene zadužnice u visini bruto plaće radnika – otprilike 1 500 eura – koje se naplaćuju ako poslodavac na kraju ne zaposli dovedenog kandidata.
Agencijska praksa do sada je znala rezultirati time da radnik stigne na pogrešno radno mjesto ili bez dovoljne kvalifikacije, dobije otkaz prvi dan i postane ilegalan. Trošak deportacije tada snosi država, a poslodavac ostaje bez radnika. Zato HZZ i resorno ministarstvo inzistiraju na pažljivoj selekciji, potpunoj informiranosti i praćenju radnika od dolaska do završetka ugovora.
Uz nedostatak domaće radne snage i stalni rast potražnje, Filipini – zemlja s više od 117 milijuna stanovnika i dobrim poznavanjem engleskog jezika – postaju jedno od glavnih tržišta na koje se Hrvatska oslanja u potrazi za novim radnicima.
