Prije nego što su nepregledne plantaže mandarina postale zaštitni znak doline Neretve, tadašnje vlasti razmatrale su posve drugačiji plan: sadnju pamuka.
• Početak priče: krajem 1940-ih i početkom 1950-ih stručnjaci su u plodnoj delti testirali uzgoj pamuka, uvjereni da će blaga klima i obilje vode iz Neretve dati vrhunske prinose.
• Prvi urod: fotografije iz arhiva prikazuju ubrene čahure pamuka na poljima kod Metkovića, dokaz da je kultura doista niknula i stigla do faze berbe.
• Otpor na terenu: protiv zamjene tradicionalnih usjeva pamukom najglasnije se pobunila Maca (Matija) Marinović iz Baćine. Njezina kći, 92-godišnja umirovljena učiteljica Marija Marinović, danas se prisjeća majčine upornosti. Prema njezinim riječima, Maca je „danima obilazila susjede i objašnjavala da je pamuk pogrešan put, da će zemlja tražiti nešto drugo”.
• Zašto projekt nije uspio: klimatski uvjeti ipak nisu bili idealni, salinitet tla pokazao se problematičnim, a tržište Jugoslavije već je bilo opskrbljeno sirovinom iz drugih krajeva. Nakon nekoliko sezona pokusnih nasada pokrenuta je potraga za pogodnijom kulturom.
• Rađanje „hrvatske Kalifornije”: fokus se ubrzo preusmjerio na agrume. Mandarina se pokazala otpornijom, traženijom i isplativijom. Danas dolina godišnje proizvede oko 60 000 tona tog voća, a priča o pamuku ostala je gotovo zaboravljena epizoda.
Marija Marinović ističe da majčina borba nije bila uzaludna: „Da nije bilo njenih riječi, tko zna bismo li danas brali mandarine ili gledali u suhe stapke pamuka.”
Iako je eksperiment s pamukom završio kao neuspjeli projekt, ostao je podsjetnik koliko su odluke o poljoprivrednim kulturama presudne za čitave regije – i koliko ponekad jedna uporna osoba može promijeniti smjer povijesti.