Ekonomist Damir Novotny ovih je dana zapitao koliko će se stvarno promijeniti kućni budžeti kad država od 1. listopada počne postupno ukidati potpore za električnu energiju, plin i toplinsku energiju. Na prvu zvuči optimistično: inflacija, prema svježim brojkama Hrvatske narodne banke, trenutačno iznosi 3,6 posto (nacionalni indeks) odnosno 4,2 posto (harmonizirani indeks), a Novotny vjeruje da bi već iduće godine mogla skliznuti ispod tri posto.
„Imam, ali vam ne dam” – tom je rečenicom slikovito opisao kako se, kao potrošač, brani od visokih cijena: jednostavno ne kupuje ono što smatra preskupim. Međutim, mnogi se boje da individualni bojkot neće biti dovoljan ako cijene energenata i hrane ponovno pođu nekontrolirano rasti.
-
Što kažu prve brojke? • Bez državnih subvencija domaćinstva bi za plin prosječno mogla plaćati oko 9,5 % više. • Mali poduzetnici s godišnjom potrošnjom do 15 000 kWh struje mjesečno bi izdvajali otprilike 29 eura više.
-
Argument industrije Hrvatska udruga poslodavaca podsjeća da veliki potrošači već dvije godine kupuju struju po punoj tržišnoj cijeni – čak 12 % višoj od prosjeka Europske unije – što im, tvrde, umanjuje konkurentnost. Stoga pozdravljaju „fazno otpuštanje” subvencija za kućanstva.
-
Gdje prijeti opasnost? Udjel troškova energije u hrvatskoj potrošačkoj košarici iznosi manje od 15 %, dok hrana i piće prelaze 25 %. Stručnjaci zato upozoravaju da bi se, nakon povlačenja državnog novca, lako moglo dogoditi da se poskupljenja energenata preliju na police trgovina – pa da, primjerice, kilogram vrganja s današnjih 25 skoči na 27 eura, opravdano „rastom cijene struje”.
-
Što bi Vlada trebala učiniti? • osigurati da krajnje cijene energenata doista prate kretanja na svjetskim burzama, • ciljano pomagati samo najugroženijim kućanstvima, • pojačati nadzor nad maržama u distribucijskom lancu hrane kako bi se spriječilo „lovljenje u mutnom”.
Novotny smatra da tržište energenata trenutačno miruje i ne predviđa skok cijena: stabilna nabavna cijena, kaže, trebala bi spriječiti domino-efekt na račune građana. No podsjeća i da je u Hrvatskoj nerijetko „pizza u Italiji jeftinija nego u Zagrebu”, pa ostaje otvoreno pitanje hoće li tržište stvarno odraditi svoj dio posla ili ćemo ponovno gledati sezonski val poskupljenja – ovaj put pod izlikom ukidanja subvencija.