Sve veća potražnja za vrhunskom creskom janjetinom posljednjih godina dodatno je ojačala otočno ovčarstvo, no stari zatvoreni ciklus u kojem se „od ovce koristilo baš sve” odavno je puknuo. Dok meso postiže visoku cijenu, a u Loznatom je nedavno pokrenuta prva otočna sirana s ograničenom, ali cijenjenom proizvodnjom ovčjeg sira, vuna ostaje – teret.
Prema tvrdnjama uzgajivača, velike količine neotkupljene vune završavaju na deponijima ili, još gore, u prirodi, pretvarajući se u ekološki problem. Pokušaji da se razvije lanac otkupa i prerade – od tekstila i građevinske izolacije do gnojiva i malča – pokretani su prije nekoliko godina, no nijedan model nije zaživio. Posljednjih pet godina, nitko se sustavno ne bavi rješavanjem viška vune.
Europski dan vune, koji se obilježava krajem ožujka i početkom travnja pod pokroviteljstvom European Wool Exchange Foundation, trebao je biti prilika da se creska priča okrene nabolje. Još 2021. otočne udruge Ruta, Pramenka i Ruralna otočna grupa – Muzej ovčarstva u promotivnom su videu europskoj publici predstavile potencijal lokalne vune, naglašavajući tehnike poput filcanja. Međutim, kampanja nije rezultirala trajnim otkupom.
Gradski vijećnici Đanino Sučić i Robert Kučić višekratno su kroz vijećnička pitanja tražili rješenje, a iz opširnih odgovora vidljivo je da su Grad Cres i Otočna razvojna agencija OTRA pokretali inicijative za zbrinjavanje vune – zasad bez uspjeha.
Rezultat? Cres i dalje izvozi meso, povremeno sir, ali ne i vlastitu vunu. Dok Europa slavi održivost i kružno gospodarstvo, runa creske ovce ostaje neiskorišteni resurs koji guši pašnjake i živce uzgajivača.